Iza filozofskih traktata i nehajnog izgleda krije se surova istina u kojoj filozof Aleks Karp gradi operativni sistem za stalni rat, i u tome pobeđuje. Pro-vojno nastrojen, anti-transparentan, bivši Habermasov đak pokazuje otvoreni prezir prema neodlučnosti Silicijumske doline da sprovede algoritamizaciju društva, i sve to na čelu kompanije koja vredi 308 milijardi dolara (do skora 425).
Kompanija Palantir Technologies osnovana je 2003. Kreirali su je Piter Til, Stiven Koen, Džo Lonsdejl i Aleks Karp, američki biznismen i izvršni direktor kompanije Palantir koji je započeo karijeru ulažući u startapove i akcije. Časopis Tajm ga je 2025. proglasio jednim od 100 najuticajnijih ljudi na svetu. Aleks Karp je rođen je u Filadelfiji, a njegovo detinjstvo je obeleženo aktivizmom za građanska i radnička prava, na koji su ga usmeravali roditelji. Sa druge strane borio se sa disleksijom, što nije sprečilo njegov dalji akademski uspeh pa je diplomirao filozofiju 1989. godine, a tri godine kasnije je na Stenford školi prava stekao diplomu pravnika, gde je i upoznao Tila.
Nakon doktorata na Univerzitetu u Frankfurtu zvanično postaje suosnivač i generalni direktor Palantira 2004. godine, kompanije koja je razvila softver koji može brzo da analizira ogromne količine podataka, i koja je pod njegovim vođstvom osigurala ključne ugovore sa američkim agencijama poput CIA, FBI i Ministarstvom odbrane, ali i mnogobrojnim korporacijama.
“Progresivac” i “socijalista”, kako za sebe voli da kaže? Ne baš. To ne ide sa činjenicom da je Palantir danas jedan od najvrednijih dobavljača za odbrambeni sistem u istoriji SAD. Tržišna vrednost mu je 200 puta veća od projektovane dobiti. Dakle, Volstrit ga obožava, a Vašington još više.
Palantir prati sve. Telefonske evidencije, registarske tablice, bankovne zapise, izvore nadzora. Zatim pronalazi skrivene obrasce i predviđa šta ćete uraditi pre nego što to uradite. Palantir prodaje dva proizvoda, oba zastrašujuće moćna. Gotam (Gotham) koriste vojska, policija i obaveštajne agencije, i on je nešto poput Gugla za špijune, može da mapira terorističke mreže, a nadograđen je kroz sistem AIP (Artificial Intelligence Platform). Dok Gotam prikazuje podatke, AIP omogućava vojnicima da “razgovaraju” sa tim podacima koristeći prirodni jezik, koji pomaže u detekciji ciljeva, logistici, koordinaciji rada dronova, policijskom radu i obradi podataka u obimu na kojem bi mu pozavidela i Nacionalna bezbednosna agencija (NSA).
Faundri (Foundry) sa druge strane objedinjuje sve naše naizgled nepovezane interne podatke. Finansije, logistiku, ljudske resurse, lanac snabdevanja, koji svi odlaze u jedan interfejs. Zatim omogućava kompanijama da grade aplikacije na osnovu tih podataka. Kompanija Erbas ga koristi za predviđanje kvarova, Ferari za analizu trka, bolnice za predviđanje potražnje na odeljenjima intenzivne nege. Faundri je tokom 2024. i 2025. godine prošao kroz identičnu transformaciju kao i Gotam, integracijom u AIP.
Karp otvoreno zastupa tezu da je trka u naoružanju veštačkom inteligencijom egzistencijalna. Po njegovom mišljenju “AI je opasna, a pobedićemo ili mi (SAD) ili Kina”, ali da Amerika mora da “dominira po svaku cenu”, što je sigurno, sigurno je.
U jednoj od najcitiranijih izjava, rekao je da je Palantirov softver “oduzimao živote našim neprijateljima” i da smatra da “to nije nešto čega se treba stideti”. Kritikovao je pro-palestinske proteste na elitnim univerzitetima (poput onih Ajvi lige), sugerišući da korporativni svet mora “da očvrsne” i ponovo uspostavi osnovne norme o Americi kao “plemenitoj i velikoj”. Koliko su njegovim stavovima doprinele činjenice da mu je otac Jevrejin, i da su i Koen i Lonsdejl jevrejskog porekla, kao i on, samo on zna.
Moćan alat, koji je ideološki obojen – problem.
More kontroverzi i Rio Tinto kao Palantirov korisnik
Kontorverza je drugo ime Palantira. Svake godine dobija milijarde dolara od misterioznih partnerstava, a među takva spada i relacija sa trenutno aktuelnom Službom za imigraciju i carine (ICE), a tu su i Izraelske odbrambene snage. Tokom prvog Trampovog mandata, kada je ICE koristio softver, Karp se nije slagao sa Trampovim stavovima o imigraciji, ali je sada okrenuo drugu ploču. Da li je zaista otišao u desno, ili je zov novca za nabavke presudio, procenite sami.
U svojoj knjizi „Filozof u dolini: Aleks Karp, Palantir i uspon nadzora“, Majkl Štajnberger, američki novinar piše: ” U osnovi, ideja je uvek bila da njihov softver može da omogući organima za sprovođenje zakona da pronađu loše momke, a da pritom ne uvuku milione nevinih ljudi u svoju mrežu, ali znate, stvarnost je da Palantir ne kontroliše korišćenje sopstvene tehnologije. Na klijentu je da odluči koliko rigorozno, na primer, želi da sprovodi kontrole privatnosti kojima je softver opremljen”.
Korporativna Amerika kupuje li kupuje. Citibank, British Petroleum, AIG, Hertz, Rio Tinto, American Airlines, Kinder Morgan, sada koriste Palantirov proizvod. Granica između vojne i civilne primene u potpunosti nestaje. Tehnologija za nadzor koja je nekada bila napravljena samo za ratne zone, sada prati kupce, zaposlene u firmama i građane. Karp ne želi da snabdeva samo Pentagon, on želi Palantir u školama, bolnicama, sudovima i bankama.
Izgled ume da zavara
Aleks Karp ne izgleda kao ratni huškač, baš suprotno. Ekcentrične naočare, razbarušena kosa, citira Svetog Avgustina i Ničea, često i samog sebe. Čovek bi pomislio da je ostao u šinama filozofa sa Univerzitetu Gete u Frankfurtu, na kojem je doktorsku disertaciju odbranio kod profesorke Karole Brede, socijalne psihološkinje, iako je želeo da to bude Jirgen Habermas.
Tvrdi da živi u šumi u mestu Lajman u Nju Hempširu, da ima privatnog instruktora skijanja i da “ne zna da vozi automobil’, obožava Patagonija dukserice, deluje kao benigna, simpatična verzija “ludog naučnika”, kakve smo gledali u holivudskim filmovima, samo što ovaj svakodnevno vežba tai či, sa kojim nas bombarduju na Jutjubu.
Ko je pomislio da je zaista tako, možda bi ga od te pomisli odbio naslov njegove disertacije, “Agresija u svetu života”, u kojoj je analizirao povezanost žargona, agresije i kulture, spajajući teorije Talkota Parsonsa i Teodora Adorna. Agresija i Karp, simboliku je zaista teško zaobići.
Agresija, manje ili više uvijena postala je deo i njegovog javnog diskursa, pa se tako Karp hvali kako pruža „nefer prednost plemenitim ratnicima Zapada“, zapravo algoritamska supremacija, rat vođen mašinom i kodom, uvijen u patriotsku mašnu, koja se u Americi ovih dana tako dobro prodaje.
Algoritmizacija društva i brutalizacija Zapada
Karp je tokom 2024. i 2025. godine u više navrata govorio o “totalnoj transformaciji zapadnih institucija” putem veštačke inteligencije, kao da je Mesija. Škole, vlade, korporacije njemu su postale “dekadentne i spore”, i tvrdi da AI mora da zameni srednji menadžment i birokratiju koji koče napredak Zapada. On veruje da se zapadne vrednosti mogu odbraniti samo ako Zapad postane tehnološki “brutalniji” i efikasniji od svojih protivnika.
Na ne više tako umešan način novi AI vladari, najčešće vrlo asocijalni u detinjatvu objašnjavaju nam da su protiv neplodnih rasprava, javnog otpora, moralnih uzusa. Srednji menadžment sutra može i da se pobuni, AI svakako ne, barem pod njihovom kontrolom.
Ono što ne može da mu se zameri je da ne krije svoju politiku, za razliku od Zakerberga ili Maska, koji se i dalje pretvaraju da prodaju društveno korisne proizvode krijući se iza reči demokratija, nacionalna bezbednost. Karp se nikome ne dodvorava. Ponosan je što njegov softver stoji iza raketnih udara, racija imigracione službe (ICE) i masovnog nadzora. On to naziva napretkom, i da sve bude zanimljivije, cela stvar funkcioniše.
Karp koji želi da kreira savršen svet, kome je moderni čovek neefikasan, deluje da i sam ima po koji “bag”. Njegovo ponašanje privuklo je veliku pažnju javnosti i postalo viralno, tokom intervjua na panelu “New York Times DealBook Summit”, održanom 3. decembra 2025. godine. Gledaoci su primetili Karpovu visoku energiju i nemir. Neprestano se vrpoljio u stolici, mahao rukama, pravio nagle pokrete i govorio veoma brzo, često prekidajući sopstvene misli. Snimci su postali hit na društvenim mrežama, gde su korisnici spekulisali o uzrocima takvog ponašanja – da je pod uticajem stimulansa, do poređenja sa ljudima koji “razmišljaju brže nego što mogu da govore”.
Vrpoljenje u stolici manji je problem od njegove tvrdnje da bi legalizacija američkih ratnih zločina otvorila potpuno novo tržište za Palantir u jeku američkih napada na male brodove na Karibima, gde je ubijeno blizu stotinu južnoameričkih civila. U hipotetičkom svetu gde bi ovi napadi na nevine ljude bili ustavni, Karp je bio oduševljen idejom da bi Palantir mogao da zaradi mnogo novca. „Delimično mi se sviđa ovo pitanje to što što ga želite da učinite ustavnijim, što ga preciznijim želite da učinite, to će vam više biti potreban moj proizvod“.
Tokom novembra 2025, ukupna vrednost kompanije se kretala u rasponu od 425 do čak 455 milijardi dolara. Od tog vrhunca do danas, Palantir je izgubio oko 35–38% svoje vrednosti zbog korekcija tržišta, reseljenje sedišta, fundamentalna usklađenost, a tome su sigurno doprinele i sulude izjave lidera kompanije.
U pismu akcionarima prošle godine Karp je citirao politikologa Samjuela Hantingtona, tvrdeći da „uspon Zapada nije omogućen superiornošću njegovih ideja, vrednosti ili religije… već njegovom superiornošću u primeni organizovanog nasilja’“.
Sve navedeno možda i ne bi bilo toliko opasno i važno da se ne radi o ovako moćnom čoveku. U svetu u kojem se svakim danom sužava kružok ljudi koji gotovo da donose sve važne odluke, gde je novac u rukama nekolicine, postalo je jako važno ko su te osobe, i koji su njihovi moralni i etički kodeksi. Nije li uostalom i predsednik Donald Tramp, da parafraziram, rekao da faktički odluke koje se tiču čitavog sveta “donosi u odnosu na svoje moralne kodekse”, ukoliko ih uopšte ima, a ne u odnosu na pravo, zakone, institucije.
Što reče novinar Asia Tajmsa, “najopasniji čovek u Americi ne viče, on kodira”.
Vrli novi svet.
Pavle Jakšić | Vitraž
Cover photo: Salvador Rios, Unsplash
Pratite Vitraž:
