Narodni muzej u Beogradu – trajna veza sa Atinom

Kakva je spona Beograda i drevne Atine? Priča o lekciji iz građanske svesti, ljubavi, borbi za svoj grad.

Kada su se drevni Atinjani opredeljivali kojem će božanstvu posvetiti svoj grad, imali su dva kandidata u najužem izboru – Posejdona, boga mora, sina titana Hrona i njegove žene Reje, i Atinu, boginju civilizacije, mudrosti, tkanja, zanata, Zevsovu i Metidinu ćerku. Odlučili su da boginji Atini, svojoj zaštitnici, posvete najraskošniji i najveći hram na Akropolju – Atinski Partenon. Na njemu je po planu trebalo da se nalazi i statua Atine, ispred koje bi bila vršena bogosluženja.

Atinjani su se po predanjima (bez nepobitnih dokaza za ovu tvrdnju) obratili Fidiji (oko 490-430. p. n. е.), jednom od najznačajnih skulptura stare Grčke. U svojoj knjizi “Život Perikla” Plutarh ga spominje kao Periklovog ličnog savetnika. Takođe se špekulisalo da su za skulpturalnu dekoraciju Partenona ipak zaslužni njegovi učenici Alkamenes i Agoracritus.

Pošto je projektovana cena za statuu Athena Parthenos od 18m, sa oplatom od slonovače i zlata bila izuzetno velika, građanska svest Atinjana (pre 2500 godina) naložila im je da se osiguraju za slučaj da im se skulptura ne svidi, te su Fidiju zamolili da napravi mali mermerni model od nekih 50-ak cm, koji bi bio izložen na Agori, kako bi je građani videli, odobrili, i na kraju doneli konačnu odluku. Aklamacijom je to i učinjeno nedugo zatim. 

Akropolj

Ova figura smatrana je jednim od najvećih dostignuća atinske, starogrčke skulpture. Boginja Atina u levoj ruci drži štit sa ornamentikom borbe Atinjana protiv Amazonki. U desnoj ruci nalazi se njena najbolja prijateljica Nika sa Samotrake, boginja pobede, čija je skulptura najveće i najuspešnije delo helenističkog razdobolja, nepoznatog autora, uz nagađanja da se radi o Pitokritu sa Rodosa.

Nika danas krasi jedan od najlepših galerijskih kutaka pariskog Luvra, i uz Mona Lizu je jedan od najposećenijih muzejskih eksponata.

Rad na Atini Fidija je otpočeo 447 p.n.e, da bi Lahar, tiranin i demagog 295 p.n.e uklonio zlatnu oplatu kako bi otplatio svoje trupe. 

Partenon je krasila sve do 5. veka n.e, kada je najverovatnije izgubljena u požaru. Neki izvori tvrde da se u 10. veku nalazila u Carigradu.

Postoji nekoliko replika na svetu koje su preživele. Varvakeion Atina, kopija iz trećeg veka, koja se nalazi u Nacionalnom arheološkom muzeju Atine, smatra se najverodostojnijom verzijom.

Lenormant Atina, mala nedovršena kopija iz 1. veka, koja krasi Nacionalni muzej u Atini. Postoje još 4 kopije, u Luvru, Muzeju Nazionale Romano u Rimu, i jedna koja je konzervirana u Britanskom muzeju. A znate li gde je četvrta?

U Narodnom muzeju u Beogradu! Deo je stalne postavke koja se nalazi u prizemlju. Mesto hodočašća mnogobrojnih ljubitelja helenističke umetnosti nalazi se baš kod nas, a da mi toga skoro da nismo ni svesni.

Otkrivena je na lokalitetu  Heraklea Linkestis, odnosno gradu koji je osnovao Filip II Makedonski sredinom 4. veka p. n. e. nazvavši ga po  mitskom heroju Herakleu. U vreme pronalaska (okolina Bitolja) Makedonija je bila u okvirima Kraljevine Srbije, te je skulptura dopremljena u Narodni muzej.

Ukoliko bi zaista poznavali gradove u kojima smo rođeni ili koji su naš trenutni dom, njihove znamenitosti i kutke, više bi ih poštovali, cenili, i voleli. Danas možemo da dodamo – i branili. Beogradu ljubav danas fali više neko ikada.

Vitraž

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

https://www.instagram.com/vitrazmagazin/