Feljton o Džefriju Epstinu čiji slučaj prikrivanja i mračnih tajni deli Ameriku, ali i utiče na čitav svet, koji većinski žudi za istinom.
Nakon izlaska iz zatvora 2009, godine i nakon što je platio sve one koje je trebao da plati, Džefri je normalno nastavio sa svojim životom. Koliko se zla činilo najbolje svedoče i podaci iz 2023. godine o odštetama (Fond za nadoknadu štete žrtvama Džefrija Epstina platio je žrtvama 120 miliona dolara, Epstin Real Estate Američkim Devičanskim Ostrvima 105 miliona, Džej Pi Morgan Čejs Američkim Devičanskim Ostrvima 75 miliona dolara uz 290 miliona dolara Epstinovim žrtvama, Dojče banka Epstinovim žrtvama 75 miliona dolara).
Sve do 2015. godine niko ništa nije video, niko ništa nije čuo. Pritajen je bio i Epstin, i svi u njegovom lancu, jer ipak viđanje sa osuđenim seksualnim prestupnikom više nije bilo pitanje prestiža. Te godine Virdžinija Đufre tužila je dugogodišnju Epstinovu saputnicu Gilejn Maksvel za klevetu, nakon što ju je ona nazvala lažovom jer je tvrdila da je žrtva seksualne zavere koju su njih dvoje vodili.
Iako je tužba dve godine kasnije rešena, novinarka Džuli K. Braun i Majami Herald podneli su zahteve za otkrivanje dokumenata iz slučaja, pozivajući se na pravo javnosti na pristup i izveštavanje o zlostavljanju „desetina maloletnika“, čime Majami Herald ponovo u fokus stavlja neverovatne odluke tadašnjeg američkog tužioca Akoste u sporazumu o priznanju krivice deset godina pre. Izveštaji su izazivali veliko interesovanje, uključujući i spoznaju da su moćni ljudi možda znali za njegove nezakonite radnje ili su u njih bili umešani.
Šestog juna sledeće godine federalni agenti hapse Epstina. Optužen je pred Južnim okružnim sudom Njujorka po jednoj tački za trgovinu maloletnicima u svrhu seksualne eksploatacije i jednoj tački zavere za počinjenje trgovine maloletnicima u svrhu seksualne eksploatacije. Žrtveno jagnje postaje i Akosta koji podnosi ostavku na mesto ministra rada. Ovoga puta nanogica za Epstina nije bila opcija, kao ni 600.000 ponuđenih dolara kaucije, a i neko se u američkom sudstvu setio da bi Epstin sa mnogobrojnim pasošima mogao da poleti i avionom, kao u vreme boravka u zatvoru 2008. godine kada je mimo dogovora sa sudom ležerno putovao u Izrael.
Samoubistvo ili ubistvo?
Već desetog avgusta 2019. godine Epstin je pronađen mrtav, nakon što su ga stražari pronašli bez svesti u zatvorskoj ćeliji u 6:30 ujutru u Metropoliten popravnom centru u Njujorku, u klečećem položaju sa trakom čaršava obmotanim oko vrata, a koji je bio vezan za vrh njegovog kreveta. Veruje se da je do tada bio mrtav oko dva sata.
Nakon što su zatvorski čuvari izvršili kardiopulmonalnu reanimaciju, prebačen je u bolnicu u centru Njujorka, gde je proglašen mrtvim u 6:39 ujutru. Zanimljivo je da fotograf po ugovoru Njujork Pousta Vilijem Farington, nikada nije objasnio kako se našao u bolnici i kako je uspeo da fotografiše Epstina poslednji put, niti se javnost za to preterano interesovala, što je neverovatno u odnosu na značaj koje te fotografije imaju, što je samo dodalo ulje na vatru na već postojeće sumnje i spekulacije, posebno ukoliko se zna da je Farington tada živeo u Bruklinu, pa čak i da je dobio dojavu da Epstin kreće za prezbetarijansku bolnicu, on tamo ne bi mogao da stigne u tako kratkom roku.
Njujorški medicinski veteran i generalni inspektor Ministarstva pravde presudili su da je Epstinova smrt samoubistvo vešanjem. jegoviNadvokati osporili su ovaj zaključak i pokrenuli sopstvenu istragu, angažujući eminentnog patologa Majkla Badena.
Nakon što je prvobitno izrazio sumnju, državni tužilac Vilijam Bar (kako smo već pisali, sin Donalda Bara, direktora škole Dalton, koji je zaposlio Epstina i napisao prilično amoralnu i pretencioznu knjigu “Space Relations” koja govori o dominaciji i ropstvu, teme koje je teško ne povezati sa Džefrijem) opisao je Epstinovu smrt kao „savršenu oluju grešaka“. I FBI i glavni inspektor Ministarstva pravde sproveli su istrage o okolnostima njegove smrti, dok su stražari na dužnosti kasnije optuženi po više tačaka optužnice za falsifikovanje evidencije.
Kada je Epstin smešten u jedinicu za obezbeđenje smeštaja, zatvor je obavestio Ministarstvo pravde da će imati ćeliju sa drugim zatvorenikom i da će stražar proveravati ćeliju na svakih 30 minuta. Ove procedure nisu poštovane noći kada je umro. 9. avgusta, njegov cimer je premešten, a zamena nije dovedena.
Večeri kada je umro ili bio ubijen, Epstin se sastao sa svojim advokatima, koji su ga opisali kao „optimističnog“ pre nego što ga je stražar Tova Noel u 19:49 časova vratio u jedinicu za krivična dela. Snimci sa sigurnosnih kamera pokazali su da dva stražara nisu izvršila propisano institucionalno prebrojavanje u 22:00 časa i snimili su Noela kako nakratko prolazi pored ćelije u 22:30 časova, poslednji put kada su stražari ušli u nivo gde se nalazila njegova ćelija.
Tokom noći, kršeći uobičajenu zatvorsku proceduru, Epstin nije proveravan svakih 30 minuta. Dva stražara zadužena da provere njegovu ćeliju preko noći, Noel i Majkl Tomas, zaspali su za svojim stolom oko tri sata, a kasnije su falsifikovali povezane zapise. Dve kamere ispred Epstinove ćelije takođe su te noći bile u kvaru, dok je treća kamera imala snimak koji je bio „neupotrebljiv“.
Pravljenje ludim američke i svetske javnosti dobilo je tako zavidan kontinuitet.
Mnoge javne ličnosti optužile su Federalni zavod za zatvore za nemar; nekoliko zakonodavaca je pozvalo na reforme federalnog zatvorskog sistema. Kao odgovor, Bar je smenio direktora zavoda, mada on sam nije snosio nikakve konsekvence, niti je smatrao da je u sukobu interesa s obzirom na blizak odnos njegovog oca sa Epstinom.
Izveštaj Majkla Badena
Jednog od najboljih američkih patologa, ako ne i najboljeg, angažovao je Epstinov rođeni brat Mark, koji je tvrdio da Epstin nikada ne bi izvršio samoubistvo. Baden je rekao da se radi o ubistvu zbog načina na koji mu je slomljen vrat. On je u emisiji „60 minuta“ postavio pitanje da li je Epstin, koji je bio visok skoro 1,8 metara i težak 84 kg, mogao da se obesi o donji deo kreveta. Fotografije snimljene nakon smrti takođe prikazuju bočice i lekove kako stoje uspravno na gornjem krevetu, da bi Baden postavio pitanje zašto Epstin nije koristio druge materijale dostupne u svojoj ćeliji kao ligaturu, poput žica i cevi iz aparata za apneju u snu, koje su bile jače i duže?
“Epstin je zadobio niz povreda, među kojima su i slomljena kost u vratu, koje su izuzetno neobične kod samoubilačkih vešanja, a češće kod ubistvenog davljenja. U mojoj karijeri od 50 godina ništa slično nisam video. Epstin je imao dva preloma na levoj i desnoj strani grkljana, tačnije štitne hrskavice ili Adamove jabučice, kao i jedan prelom na levoj hioidnoj kosti iznad Adamove jabučice. Hioidna kost bila je slomljena na način koji ukazuje na davljenje otpozadi.”.
Glavni medicinski istražitelj Njujorka Barbara Sampson su tada, a generalni inspektor Ministarstva pravde 2023. godine odbacili ove tvrdnje.
Tako je istina delom zakopana 5. septembra, kada je Epstinovo telo sahranjeno u neobeleženoj grobnici pored njegovih roditelja u mauzoleju I. Dž. Morisa sa Davidovom zvezdom u Palm Biču, na Floridi. Imena njegovih roditelja su uklonjena sa njihovog nadgrobnog spomenika kako bi se sprečio vandalizam.
Trampova administracija pod pritiskom i nova zataškavanja?
Nakon ponovnog interesovanja i pritiska javnosti, kojem su se priključili i dotadašnji kor MAGA podržavaoci, uključujući novinare Takera Karlsona i Kendas Ovens, slučaj Epstin dobija novi obrt, ovoga puta ne u saglasju sa administracijom Donald Trampa. Zbog čega? Iz prostog razloga što je značajan deo Trampove kampanje upućivao na razotkrivanje ovog slučaja i obelodanjivanje svih ljudi koji su u ovom pedofilnom i obaveštajnom lancu učestvovali.
To su onomad najavljivalji i sadašnji prvi čovek FBI Keš Patel, državna tužiteljka Pamela Bondi i mnogi drugi. Ova tema nadilazi političke podele, pa glavnica MAGA pokreta gubi strpljenej i zahteva istinu. Od borbe protiv establišmenta u očima prosečnog Amerikanca Tramp postaje simbol novog establišmenta koji brani one moćne.
Patel više nije gotovo jurišno fokusiran na ono što zna da “demokrate kriju”, štaviše u podkastu Džoa Rogana izjavio je da “zna da se ne radi o ubistvu, iako kao direktor FBI nikada nije video izveštaj eminentnom patologa i forenzičara Badena, što je i samog Rogana šokiralo. Njegov zamenik Den Bondino izjavio je svojevremeno da “tu priču nikada neće pustiiti, ako ništa drugo zbog toga što je Bil Kinton bio u avionu sa maloletnicama”.
Od Bondina danas “ni traga ni glasa”, kao ni od tužiteljke Bondi koja je izjavila da upravo na stolu gleda tone materijala koji će biti obelodanjeni, da bi se ispostavilo da ih ipak nema. Trampov sin Donald Džunior je 24 juna. 2024. godine spominjao Epstinovu listu – “niko nije kažnjen, kao da pokušavaju da zaštite te pedofile”. Slično je govorio i podpredsednik Amerike Džej Di Vens.
Predsednik Tramp se ljutito obratio novinarima na spomen Epstin – “još pričate o tom ludaku”, tražeći od sedme sile da svoj fokus usmeri na bivšeg predsednika Bila Klintona i bivšeg ministra finansija Larija Samersa.
Mnogi su očigledno flertovali sa istinom za koju nemaju snage, a ni moći da je iznesu.
Pritisnuta uza zid, država je učinila određene ustupke, poput objavljivanja videa poslednjih sati Epstina, ali bolje da nije. Negledljivo, nekonzistentno, sa delovima koji nedostaju.
Prema istraživačkom reporteru magazina Wired, Druu Mehorti, novootkriveni metadata podaci otkrivaju da je deo od 2:53 minuta uklonjen iz onoga što je savezna vlada nazvala sirovim snimkom. Wired je preuzeo datoteke koje je objavilo ministarstvo pravde i ispitao vrste skrivenih informacija koje su ugrađene u većinu digitalnih datoteka, a koje mogu da prikažu kada je i kako nešto napravljeno, urađeno ili sačuvano, nešto poput digitalnog papirnog traga video zapisa. I u ovom slučaju metadaci su pokazali da je snimak mpontiran pomoću profesionalnog programa za montažu Adobe Premiere Pro, i da je sačuvan nekoliko puta i spojen iz dva odvojena dela. To takođe protivreči objašnjenju ministarstva pravde da je nedostajući minut nastao zbog rutinskog resetovanja sistema, jer na osnovu originalne datoteke koju gledamo, izgleda da postoji snimak koji bi mogao da pokrije sporni vremenski okvir.
Istinu će Amerika morati da sačeka, a ukoliko samo deo nje ispliva u javnost biće materijala za još tri feljtona, a svet moći, biznisa, i slave koji je Amerika do tada poznavala doživeće tektonske promene. Pitanje je da li će se to ikada dogoditi, a da li je moguće? Jeste.
Većina žrtava je živa, i one imaju odgovore, njihove priče se poklapaju. Priče žrtava mogu da potvrde i svi oni koji su logistički učestvovali u ovom civilizacijskom haosu, telohranitelji, šoferi, konobari, piloti, kuvari. Ne zaboravite, britanski princ Endrju platio je16 miliona dolara Virdžiniji Đufre, za “nešto što se nije dogodilo”. Brojni moćnici nikada nisu ispitivani, mnoge priče nikada se nisu pokrenule.
Epstin saga je priča o hipokriziji našeg društva, o tome da su priče da mali broj moćnika vuče sve konce, a da je ostatak sveta raja, nisu nikakve teorije zavere, već gola istina. Pravda nije dostižna i samo za neke je rezervisana. Sa druge strane ona govori i da je malo hrabrih ljudi, a previše onih “samo sam radio svoj posao”, oni koji ćute, oni koji su pacifikovani suštinski sitnim sinakurama da ćute, od strane prebogatih i premoćnih.
Ernest Hemingvej je rekao svet je divno mesto i za njega se vredi boriti, a čuveni režiser Dejvid Finčer je dodao “slažem se sa drugim delom”. Džo Bernard Šo će završiti ovaj feljton umesto mene, “što više vidim bogate klase, to više razumem giljotinu.”
Kraj. (Serijal je pisan pre objavljivanja novih podataka od strane Ministarstva pravde i House Oversight Democrats)
Pavle Jakšić | Vitraž
Cover photo:
Pratite Vitraž: (New York State Sex Offender Registry / AP / File via CNN Newsource)
