Donald Tramp je svoj politički put prokrčio maratonskim monolozima na mitinzima širom Amerike, i neko je ko generalno voli da priča, kolokvijalno “drži banku”, čak i kada su pored njega visoki dužnosnici spoljne politike iz svih krajeva sveta. Voli Tramp da nametne i teme njemu drage čak i kada u agendama i protokolima stoji nešto sasvim drugo.
Oduvek je bio neformalan, direktan, i umeo je da nađe pojednostavljenu žicu kako bi ga i običan svet razumeo, poput njegovih narodskih “bad hombre”, “good guy, bad guy”, sve je dobra ili loša etiketa, nema kod Trampa previše metafora, alegorija, simbolike, uvijenosti, već samo u “čelo”, a neki bi rekli i direkt u glavu.
Nije Meksiko ni Kanada, već…
U 2025. godini, retoriku Donalda Trampa karakterišu agresivne spoljnopolitičke tvrdnje, nekonvencionalni predlozi za preimenovanje i kontinuirani fokus na individualnu lojalnost unutar savezne vlade, i kritike novinara kao šlag na tortu.
Sve je počelo već u januaru, kada je na redovnoj konferenciji Tramp objavio svoju nameru da preimenuje Meksički zaliv u „Američki zaliv“, tvrdeći da “tako lepše zvuči” i da je on njihov, „američki“. Meksički zvaničnici i građani reagovali su kombinacijom sarkazma i javnog ismevanja predsednikove izvršne naredbe. Predsednica Meksika Klaudija Šejnbaum je na konferenciji za novinare prikazala mapu iz 1607. godine i predložila da, ako se imena menjaju na osnovu istorijskog hira, Severna Amerika (uključujući SAD) treba da se preimenuje u „América Mexicana“ (Meksička Amerika), dodavši da SAD nemaju zakonsko ovlašćenje da preimenuju vodenu površinu izvan svoje suverene teritorije od 12 nautičkih milja prema Konvenciji UN o pravu mora.
Gugl je ipak bio poslušan, pa su njihove Gugl mape ispoštovale naredbu za korisnike sa sedištem u SAD. S obzirom na najnovije fotografije prvog čoveka Gugla Sergeja Brina u okviru otkrivanja dosijea Epstina, nije ni čudo.
Sledeća na red došla je Kanada, ali ne kao suverena država, već Kanada koja postaje 51. američka država, kako bi između ostalog izbegla carine, sve po Trampovim željama, kojije tvrdio tada da kanadski lideri „razmatraju ponudu“. Kanadski premijer Mark Karni, koga već krasi epitet da ume da izađe na kraj sa Trampov kulturno ga je saslušao u Ovalnoj sobi odgovorivši mu da “Kanada nije na prodaju”.
To nije bio kraj sa geografijom, pa je tako Tramp neistinito tvrdio da “Panamskim kanalom trenutno upravlja Kina i zakleo se da će ga SAD „vratiti“.
Dok se Panama nije ni stavila u fioku zahteva, na red je došao Grenland, autonomna teritorija Kraljevine Danske, čiju kontrolu po Trampovom mišljenju SAD treba da preuzmu, nazivajući to pitanjem od “ključnog značaja za nacionalnu i svetsku bezbednost”. Nakon što je 22. decembra Tramp imenovao specijalnog izaslanika za Grenland Džefa Landrija, guvernera Luizijane, koji se otvoreno zalagao za pripajanje ove teritorije, danski ministar spoljnih poslova izrazio je svoju duboku zabrinutost.
„Džef razume koliko je Grenland važan za našu nacionalnu bezbednost i snažno će unapređivati interese naše zemlje za bezbednost, sigurnost i opstanak naših saveznika, a zapravo i celog sveta“, izjavio je Tramp nedavno. Odbrana sveta po predsedniku Amerike krenuće baš odatle.
Gaza kao luksuzna destinacija (bez Palestinaca)
Tramp je predložio da SAD „preuzmu“ Pojas Gaze kako bi ga preuredile u luksuznu destinaciju, sugerišući da bi Palestinci “trebalo da odu” kako bi se omogućilo sravnjavanje i obnova lokacije. Za ovu izjavu Trampu je verovatno uvertiru dao njegov zet Džared Kušner, koji je tokom intervjua 2024. na Harvardu rekao da bi „priobalna imovina Gaze mogla da bude veoma vredna“.
On je eksplicitno sugerisao da bi iz perspektive Izraela najbolji potez bio da se „buldožerom sravni nešto u Negevu“ (prim. prev – pustinji na jugu Izraela) kako bi se privremeno preselili palestinski civili, tvrdeći da bi evakuacija civila omogućila Izraelu da „to očisti“ i „završi posao“ u Gazi.
Tako nekako i bi, pa je u intervjuu iz oktobra ove godine Kušner opisao razmere razaranja u Gazi, opisavši ih kao da je “bačena nuklearna bomba”.
Na red su došle i druge Trampove zapaljive izjave, ali i one u kojima očekuje pokornost, pa je tako Tramp izjavio da očekuje da se sledeći predsednik Federalnih rezervi nikada neće „ne slagati“ sa njim, naglašavajući želju za potpunom ingerencijom vezanom za kamatne stope.
Tokom 72-minutnog govora fokusiranog na vojnu strategiju i uklanjanje „woke“ ideologije, Tramp je upozorio da se ne koristi reč „nuklearno“, rekavši: „ja to zovem N-reč. Postoje dve N-reči i ne možete koristiti nijednu od njih“, izazvaši kontroverzu izjednačavajuči reč nuklearno sa rasnom uvredom (nigga).
Makron i ostali
Kada su u pitanju strani državnici deluje da mu je poseban trn u oku predsednik Francuske Emanuel Makron. U junu je Tramp naglo napustio samit G7 u Kanadi, nakon čega je Makron sugerisao da “Tramp žuri nazad u Vašington kako bi posredovao u postizanju primirja između Izraela i Irana”.
Tramp ga je kritikovao na svojoj mreži napisavši: „Pogrešno! On traži publicitet i uvek greši“, a kada je Makron u julu najavio planove da Francuska prizna palestinsku državu, Tramp je novinarima u Beloj kući rekao: „Ono što on kaže nije važno. To neće ništa promeniti“.
Tramp je nazvao bivšeg premijera Kanade Džastina Trudoa „guvernerom Trudoom“, što je bila suptilna dosetka koja je sugerisala da bi se prema Kanadi trebalo postupati više kao prema teritoriji SAD nego kao prema suverenoj državi.
Tvrdio je i da su međunarodne sporazume o klimatskim promenama „sklopili glupi ljudi“. Obnovio je javnu svađu sa Sadikom Kanom, atakujući na bezbednosnu politiku gradonačelnika Londona, dok je jednog drugog gradonačelnika, svog rodnog grada, Njujorka, Zorana Mamdanija nazivao “potpunim ludakom, mrziteljem Jevreja, komunistom”, rekavši i da “izgleda strašno”, i da “nije baš pametan”.
Sve se na kraju završilo kordijalnim zajedničkim sastankom njih dvojice koji gotovo da je praćen krilaticom sa Trampove strane, “šta je bilo bilo je, nisam tako mislio”.
Uvrede novinara
U ovoj godini je kulminiralo nezadovoljstvo novinarima, i sve kočnice su otpuštene, pa je retorika prema novinarima obeležena ličnim, često rodno obojenim uvredama i kontinuiranom karakterizacijom glavnih novinskih kuća kao pretnjama nacionalnoj bezbednosti.
U novembru 2025. godine, Tramp se obratio Ketrin Lusi iz Blumberga sa: „Tišina, prasice“ nakon što ga je pritisnula da objavi fajlove vezane za Džefrija Epstina.
Tramp je napao i novinarku Njujork tajmsa, Kejti Rodžers, na mreži Truth, nazivajući je „trećerazrednom novinarkom koja je ružna, i iznutra i spolja“ nakon njenog izveštavanja o njegovom zdravlju i starenju.
U decembru je nazvao Rejčel Skot iz Ej-Bi-Si njuza „najodvratnijom” i “užasnom novinarkom”, kada ga je pitala o objavljivanju vojnog snimka napada na brod za šverc droge. Nensi Kordes iz Si-Bi-Si njuza je diskvalifikovao kao „glupu osobu“ nakon što ga je pitala o bezbednosnim proverama avganistanskih izbeglica.
Nakon što je Meri Brus iz Ej-Bi-Sija postavila pitanje o ubistvu Džamala Kašogija, Tramp joj je rekao: „Ti si užasna osoba i užasna novinarka“. Tokom decembarskog brifinga za novinare, Tramp je slične uvrede upitio i novinarki CNN-a Ketrin Despotović kada se raspitivala o troškovima renoviranja Ovalnog kabineta.
Za medijske kuće koje mu nisu po volji obično je u upotrebi sličan arsenal uvreda – “neprijatelji naroda”, “lažne vesti”, ‘jednostrani”, “izdajnici”.
Nije ostao dužan ni političkim neistomišljenicima, pa i onima koji su republikanci i njegovi dojučerašnji podržavaoci, poput republikanke Mardžori Tejlor Grin, koja je tvrdokorno branila Trampovu MAGA politiku, za to plativši i ličnu cenu svojevremeno.
Kada je kao jedan od retkih članova Republikanske partije podržala meru kojom se zahtevalo objavljivanje svih neklasifikovanih Epstinovih materijala Tramp joj je sve prethodne zasluge preko noći zaboravio. Od jedne od Trampovih miljenica postala je za tili čas “besni ludak“, „šašava“, „sramota“.
Tramp je pojačao svoju retoriku protiv senatora iz Arizone Marka Kelija nakon videa koji su Keli i drugi veterani poslanici objavili krajem 2024. godine, on je Kelija nazvao „izdajnikom“ i opisao njegove postupke kao „pobunjeničko ponašanje koje se „kažnjava smrću“, što je bio odgovor na Kelijevo podsećanje vojnika da su obavezni da odbiju nezakonita naređenja.
Ovih dana društvenim mreža kruži segment iz emisije „Šou Vendi Vilijams“ iz 2013. godine, kada je Vilijamsova pitala njegovu ćerku Ivanku koja joj je omiljena stvar koju ima zajedničko sa ocem. Ivanka je odgovorila: „nekretnine ili golf“, a Donald Tramp je nastavio rekavši: „Pa, hteo sam da kažem seks, ali ne mogu to da povežem sa njom“.
Ova izjava korelira sa onom iz emisije „The View“, 2006. godine, kada su Trampa pitali kako bi se osećao kada bi se Ivanka pojavila u „Plejboju“, a on odgovorio: „bilo bi veoma razočaravajuće, iako ona ima veoma lepu figuru. Rekao sam da Ivanka nije moja ćerka, možda bih se zabavljao sa njom“.
Korisnici društvenih mreža kao da su želeli da podsete da je umeo Tramp i mnogo “slikovitije”, od ovoga sada.
Pavle Jakšić | Vitraž
Cover photo: The White House – Official White House Facebook page
Pratite Vitraž:
