Rick Owens – Konzervativac sa nagoveštajem buntovnika

Rik Ovens o tome šta čini muškarca, životu, modi, inspiracijama.

U Pariz je otišao 2003. godine, preselivši se u petospratnicu, koja je nekada služila kao kancelarija bivšem francuskom predsedniku Fransoa Miteranu. Dobitnik je mnogobrojnih modnih nagrada, autor tri knjige, a pokrenuo je i sopstvenu kolekciju nameštaja. Njegova retrospektivna izložba otvorena je na milanskom Trijenalu 2017. godine.

Za sebe kaže da je kliše Los Anđelesa. Imao je kontrolisano detinjstvo, koje je pokušavao da učini što nekontrolisanijim. Usmeravana deca najčešće postaju baš ono što je kontrola imala za cilj da spreči – ovisnici o drogama, alkoholu. Oni tek kasnije ulaze u svoj zen.

Kao neko drugačijeg senzibiliteta, uklapanje u mali grad bilo je prilično teško. Zbog psihičke i fizičke osobenosti osećao se uplašeno. Postojao je obrazac dozvoljenog ponašanja koji ga je činio besnim, kasnije i osvetoljubivim. Teran je da se povinuje, na njemu neprikladan način. Pravila nisu bila fer. Od njega se očekivalo da bude muževniji i nije smeo da bude kitnjast.

Kada je nakon toga otišao u umetničku školu u Los Anđeles, trudio se da bude što kitnjastiji, nosivši šminku, uz lakirane nokte. Kada bi odlazio nazad u Portervil, na sebe je stavljao masku nekog drugog, pravivši prihvatljiv aranžman. “Koja bi bila poenta da idem kod njih i provociram ih? Ukoliko sam želeo odnos sa njima, morao sam da pravim kompromise. To i nije tako loše, kasnije su i oni morali da naprave koji ustupak.”

Uz smešak, konstatuje da je novac taj koji je njegove roditelje umekšao. Gorak ukus poimanja tog saznanja morao je da nauči da iskanališe, ali život za njega nikada i nije bio savršen.

“Diskrenost je u pokrivanju.”

Rick Owens

Danas je 56-ogodišnji muškarac sa sedom, ravnom, ofarbanom kosom, neko ko ide u teretanu dvadeset i kusur godina. Teretana je bila balans u odnosu na hektolitre popijenog alkohola. Uticaj njegove žene bio je tas koji ga je okrenuo zdravom životu.

O svojoj odeći se izjašnjava kao pomalo besmislenoj, ne radikalnoj. Ona je uvek ista, jer odećom i ne želi nešto novo da saopšti. Poseduje preko 20 kopija iste odevne kombinacije i nosi patike koje je sam dizajnirao.

Photo Credit: voguerunway.com

Kuriozitet je da je upravo komad garderobe koji je najviše proneo njegovu slavu, nastao kao njegov odgovor na banalnost samih patika. Stoga je napravio svoju parodičnu prenaglašenu verziju, koja je postala njegov lični modni pečat. Sam uživa u patikama koje imaju dodatnu ekstenziju u vidu kožnih rukavica, poput onih koje se nose u pozorištu.

“Diskrenost je u pokrivanju”, jer je Ovensu je pokazivanje golih, dlakavih noge nepristojno. Inspiraciju za šortseve pronašao je u skejterima i meksičkim bandama iz Los Anđelesa 80-ih, kao i što su slavu rolki proneli “bitnici” sa San Žermana 1960-ih.

Kada je Rik Ovens u pitanju, svaki komad garderobe poseduje priču iza priče, koja stoji kao čuvar smisla i inspiracije.  Poput čuvenog dizajnera enterijera Žan Mišel Franka, koji je uvek nosio identična siva flanelna odela, i za njega je muška uniformisanost kontinuitet, simbol skromnosti i ekstravagancije. Par godina je veran određenoj modnoj kombinaciji, i nakon toga pravi promenu.

“Kada vidim ljude koji non stop menjaju svoj stil, zapitam se: Da li znate ko ste? Ne želim da budem kritičan, ali preispitujem vašu iskrenost.”

U sopstvenoj uniformi ide i u pozorište i na rejv. Postoje prilike kada učini izuzetak, poput prijema u Beloj kući, kada je takođe nosio patike i šorts, doduše prikrivene dugačkim svilenim blejzerom, i crnom svilenom rolkom. Nije želeo da bude nepristojan, jer poštuje pravila tuđih kuća i vibracija. “Biti pristojan je daleko bitnije nego biti prkosan.”

Pri kraju besede izrazio je sopstvenu viziju muške mode, odnosno kakav bi bio njen izraz perfekcije. “Konzervativni stil sa nagoveštajima buntovništva. Zamislite nešto klasično, sa pocepanom postavom, ili skrivenim kaišem koji implicira S&M. Jedna od inspiracija za moju odeću je Nil Jang. Njega oblačenje ne zanima. On je pesnik, muževan, ali i osetljiv. Deluje pošteno, sa osećajem za čast. Mislim da čast kao takva nema mesto na vrhovima ženskih lista potencijalnih osobina muškaraca, ali je to nešto najprivlačnije kod muškarca. Poput prvobitnih uslova življenja, i dalje očekujemo da muškarci budu ti koji snabdevaju, a da žene dodaju gracioznost.”

Ovensu je moda misterija, odatle njena fascinantnost. To objašnjava na način da dizajneri nešto nude, a ljudi poput jata ptica idu za njima, ili se na sred neba okreću i odlaze. Sve je vezano za instinkte, i suptilna upućivanja kroz koja određeni ljudi mogu da proniknu. Biti dizajner, po njegovom mišljenju je sposobnost da se menjate, ali samo do granice od koje počinje neiskrenost.

Njegov otac je preminuo pre dve godine. Bio je sklon konfrontacijama i osuđivanju. Voleo je intelektulno da ljude sateruje u ćosak, što je bila vrsta nasilništva. Kritičan, analitičan, prečesto ogorčen. Nikada nije uspeo da sazna zbog čega on nikada i pored toliko promišljanja, nije pronašao mir. Smrt nije uspeo da prihvati graciozno.

Ovensa je to nateralo da promisli o svetu, kontemplira i o tome kako se dostojanstveno odnositi prema pretnjama i strahovima, uz želju da time i ovlada.

📷: The Talk, Sven Schumann

Vitraž

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

https://www.instagram.com/vitrazmagazin/