Smells Like Teen Spirit – Kobejnova himna generacije X

Priča o kultnoj pesmi Kurt Kobejna – “Smells like teen spirit”, koju mnogi smatraju himnom jedne izgubljene generacije, prozvane X.

Pitao sam se: kakav je u stvari punk-rock? Koliko neprijatan? Otpanjivao sam svoje malo pojačalo najjače što sam mogao. Jednostavno nisam imao pojma šta to radim. Ipak, to je bio dobar način oslobađanja, bio je to moj posao, moja misija. Bio sam uveren da je to što radim specijalno i dobro, da imam nešto da dodam tom rock and rollu, da pokažem ljudima da umem da pravim odlične pesme“ , prisećao se Kurt Cobain, pevač, gitarista i autor većine pesama kultnog američkog underground benda iz Sijetla – Nirvana.

Rodonačelnik novog talasa i muzičkog pokreta nazvanog Grandž (Grunge), koji je krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog veka krenuo iz grada Džimi Hendriksa i depresije, Sijetla, i zapalio svet. Ovo je priča o njegovoj kultnoj pesmi – “Smells like teen spirit“, koju mnogi smatraju himnom jedne izgubljene generacije, tzv. Generacije X (1967 – 1974). Priča o promeni sveta muzikom, njegovom duhovnom transformacijom iznutra ili bar estetizacijom, ulepšavanjem sve one ružnoće koja ga je učinila ne baš prijatnim mestom za život većini ljudi.

Ovo je romansirano podsećanje na predvodnika jedne tragične generacije koju je prosto usisalo vreme između dve prelomne epohe, izbrisavši je sa istorijske scene pre no što je na nju i u potpunosti stupila. Ovo je priča o “Džonu Lenonu svih onih rođenih šezdeset – sedamdeset i neke”, kako je to lepo primetio lider jednog od kultnih britanskih bendova – Oasis, pevač i kompozitor Noel Galager.

Load up on guns, bring your friends
It's fun to lose and to pretend
She's over bored and self assured
Oh no, I know a dirty word

And I forget just why I taste
Oh yeah, I guess it makes me smile
I found it hard, it's hard to find
Oh well, whatever, never mind

Numera “Smells like teen spirit” bila je krik očaja i negiranja, himna stare-nove punk rock revolucije, njen ,,mutantni“ oblik sastavljen od tri rifa, mnogo besa i urlanja, ili, kako je neko lucidno i pronicljivo primetio: ,,bila je to savršena pop melodija Bitlsa isprljana durovima i agresijom, pretvorena malom korekcijom forme u underground“. Po rečima samog Kurta Kobejna, pesma ,,Smells like teen spirit“  bila je njegov pokušaj da napiše pesmu u stilu alternativnog, kultnog benda Pixies kojem se divio.

Što se samog naziva pesme tiče, legenda kaže sledeće: tokom jednog razgovora o anarhizmu i pank roku sa prijateljicom, Ketlin Hanom, pevačicom benda Riot girl, ona je napisala na zidu Kurt smells like teen spirit, što je sam Kobejn razumeo kao revolucionarni slogan (mada se kasnije ispostavilo da je pomenuta Ketlin samo mislila na trivijalnu stvar da Kurt miriše na dezodorans koji se zvao ,,Teen spirit“, koji je u to vreme koristila njegova devojka). Pesma je snimljena tokom maja 1991. u Kaliforniji, u produkciji sjajnog Buč Viga, a objavljena je 10. Septembra 1991, kao vodeći singl sa drugog albuma Nirvane – Nevermind.

Izranjajući iz muzičkog podzemlja turobnog američkog Zapada krajem osamdesetih, bendovi poput Nirvane, Pearl jam ili Soundgarden (sa iscepanim farmericama, košuljama ,,flanelkama“ i, uglavnom, crnim starkama – imidžom otpadnika) na prepad su osvojili svet – bila je to poslednja u nizu ,,tihih“ revolucija i mena nesalomivog rocka, transformacija njegovih bazičnih ideja o jednostavnosti, nesputanosti i spontanosti, priča započeta davnih pedesetih godina dvadesetog veka.

,,Nije preterano u vremenu preterivanja ako se kaže da je album Nevermind američke grupe Nirvana, kad se sve oduzme i sabere, posljednji istinski važan album rokenrola. Kurt Kobejn, vođa, autor i lice benda, zajedno s njegova dva pratitelja – zatvorio je vrata i ugasio svetlo nad čitavim pravcem. Svi veliki albumi, osim što moraju biti inovativni, često su sinteza većine dotadašnjih smernica unutar stila. Nije čudo da su kasnije u ovom albumu prepoznavali i Beatlese – Kobejn kao Lenon, i Sex Pistols – američki pank koji u prvoj postavi nikad nije bio masovan, a sada menjao je kulturu munjevito; i Dilana – originalan tekstopisac. Stvorili su i novu supstilsku kovanicu – grunge

Dečko bez formalnog obrazovanja, imao je strahovit dar kao tekstopisac. Kratke, intimne, zatvorene slike ponekad su evokativne u sporijim pesmama, a beskompromisno, nihilističko uživanje i sarkazam u bržima. Najsofisticiraniji moment ostao mi je jedan iz refrena same Teen spirit: kad Kobejn nabraja, i inače jedva razumljive dikcije, seriju zbunjujućih riječi “a mulatto, an albino, a mosquito, my libido“, on oseća poput pesnika da te reči nekako “ne pripadaju” vokabularu američkog engleskog. Izvodeći ih ovako u seriji, u lancu, sa ironičnim tonom, ne samo da se gubi njihovo svako “racionalno” značenje, nego one postaju metafora njegova otuđenja, i od jezika i od okoline”, pisao je Đorđe Matić u magazinu ,,Akuzativ”

Smells like teen spirit”, krik generacije bez budućnosti, po rečima samog autora, sarkastična je reakcija na pokušaj izvođenja revolucije, ali u isto vreme ona i podržava tu ideju. Po rečima kritike, koja je izuzetno cenila i uzdizala pesmu u jednu od najboljih u istoriji rokenrola, kao i u himnu jedne generacije, stajalo je i mišljenje da je ,,Smells like teen spirit“ bila: ,,tipično sumorno Kobejnovo istraživanje smisla i besmisla, sarkastična reakcija na ideju pokretanja revolucije“. Sam tekst kroz bes i zbunjenost ismeva ideju da treba dići pobunu, ali istovremeno ne odustaje od stava da je ideja o revoluciji lepa misao.

,,Uhvatio sam se u zamku preteranog osuđivanja svoje generacije. Mislim, nije bilo ni jedne jebene stvari koju smo mi kao generacija mogli da promenimo“ , objašnjavao je Kobejn vlastitu misiju. Bez obzira na sve kontradikcije, prodaju snova i etabliranje unutar sistema kada napustite korene, underground marginu ili garažu, iz koje ste krenuli put misije menjanja svega, pesme su te koje su ostale za sva vremena. Pesma ,,Smells like teen spirit“ je sirova energija koja saseca i kulminira u refrenu poput tempirane bombe.

Frustracija, gnev i sarkastičnost nadiru u talasima – iz garaža Sijetla ka obalama sveta industrije i komercijalizacije svega, pomodarstva. Oseća se prezir prema svetu gde je sve na prodaju i svetu kome više emocije i empatija nisu potrebni. Kao i običan čovek, koji misli svojom glavom i oseća, oseća se prevarenim i poniženim. Svest o tome da su ,, prodaja i etiketa“ neizbežni užasno je frustrirajuća, ali… 

Ploča ,, Nevermind“ i njen singl ostaju jednim od ključnih albuma i pesama devedestih, kao i rock istorije uopšte. Prikazali su svojom kreativnom lepotom snagu jednog genijalnog autora i čoveka, stavove i rezignaciju jedne izgubljene generacije, izbacili underground na svetlost dana i oduvali mediokritete. Ideolog benda, albuma i pokreta – Kurt Kobejn, otišao je svojevoljno 5. aprila 1994, upisavši se zauvek u besmrtni ,,Klub 27“, praveći na nebu neviđenu žurku i društvo velikanima  kao što su Morrison, Johnson, Hendrix, Zappa, Lennon ili Jones. U amanet je ostavio bolnu poruku o empatiji teško obolelom bezdušnom svetu (potpisanu sačmaricom marke ,, remington“ i vlastitom krvlju!), kao i vanvremensku muziku koja putujući kroz beskraj osvetljava put i ulazi u srca svih onih koji mogu da je osete i radosno prihvate.

Dragan Uzelac | Vitraž

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

Instagram: https://www.instagram.com/vitrazmagazin/