Geneks kula – između jave i sna u očima umetnika

Putovanje kroz potencijalnu budućnost Geneksa. Sadašnjost ovog brutalističkog bisera je u magli i neizvesnosti, ali za 2389. godinu, umetnik Damjan Dobrila otklonio je sve dileme.

Dok se svi pitamo šta će sutra biti sa Geneksom, brutalističkim simbolom Novog Beograda, nakon njegove kupovine, koja je poslednjih nedelju dana u fokusu javnosti, umetnik Damjan Dobrila, otišao je korak dalje. Tačnije 366 (koraka) godina dalje, u budućnost. U toj 2389. godini, retko koja ljudska građevina još stoji, ali „Genex“ je jedna od njih.

Na tom putu između prošlosti i budućnosti ove neobične zgrade koju je 1977. godine dizajnirao Mihajlo Mitrović, luta i umetnik, fotograf, muzičar, koji je odrastao u novobeogradskim blokovima, u kojima je nastala fascinacija kontrastom između betona i zelenila.

Damjan Dobrila

Otac mu se amaterski bavio fotografijom, tako da se vrlo rano i sam dohvatio fotoaparata. Zgrade, oblake i prirodu vremenom je zamenio aktivizam, skretanje pažnje na ekološke i razne društvene probleme.

„Poslednjih godina me najviše inspirišu napušteni prostori i ponovo taj spoj betona i prirode. U tom smislu, ovaj projekat Genex 2389 je spoj svih tih strasti, jer ovom izložbom želim i da pokažem lepotu jedne (polu)napuštene zgrade, kao i da skrenem pažnju na problem vezan za prodaju zgrade, pa čak i na širi društveni problem opsesije mitovima iz prošlosti, umesto maštanja o mitovima budućnosti (zato 2389, kao simboličnih 1000 godina nakon boja na Kosovu)“ izjavio je Damjan za Vitraž.

Prošlost Geneksa će biti reprezentovana kroz razna dokumenta iz kancelarija nekadašnjeg spoljnotrgovinskog giganta, dok će sadašnjost biti prikazana kroz aktuelne fotografije napuštenih prostora. 

Budućnosti će u pomoć priskočiti veštačka inteligencija, uz čiju pomoć će prikazati pozitivne strane njene primene u umetnosti, i time transformisati sadašnje fotografije Geneksa u ilustracije njegove budućnosti. Pored vizuelnog sadržaja, posetioci će imati priliku da čuju i audio snimke originalnih šumova snimljenih u zgradi koje su sastavljene u posebnu muzičku kompoziciju.

Damjan Dobrila

Ova jedinstvena izložba je prvi samostalna na našim prostorima koja predstavlja priliku za publiku da se upozna sa potencijalima veštačke inteligencije u umetnosti i da uđe u svet futurspektive poput entropije i retro-futura unikatnog Simona Stolenhaga, švedskog umetnika i dizajnera, takođe muzičara, specijalizovanpg za retro-futurističke digitalne slike fokusirane na nostalgična švedska seoska okruženja alternativne istorije.

Taj način izražavanja i igra sa mešanjem naučne fantastike u fotografiju, blizak je i junaku naše priče.

U Damjanovog verziji, ta 2389. godina, tehnološki je uznapredovala na nezamisliv način. Automatizacija je prodrla svuda, a robotika je odavno svakodnevna pojava u svakom aspektu života. Zgrada Geneksa biće njen simbol. Izgrađena pre više od četiri veka, uz svu svoju tadašnju modernost, sa svojim rotirajućim restoranom i centralnim grejanjem, nije bila ništa u odnosuna ono u šta će se razviti u budućnosti.

Damjan Dobrila

Tu dolazimo do čuvene 2222. godine. Tada je jedna mala firma razvila tehnologiju koja je mogla da “oživi” beton. Ova tehnologija je omogućila da se beton pretvori u materijal koji je mogao da se prilagođava svakodnevnim potrebama. Zgrada Genex je bila jedna od prvih koja je dobila ovu novu tehnologiju, i od tada se menjala iz dana u dan.

O Beogradu i „dubaizaciji“

„Duh Beograda koji je meni blizak na žalost mislim da trenutno živi samo u nekim uskim krugovima, malim oazama koje se ne daju talasu sivila. Za mene je duh Beograda najbolje bio oslikan u prostorima koji više ne postoje (poput BIGZ-a, InexFilma, Akademije…).

Međutim, ne mogu da kažem da nema kreativne energije, možda je ima i više nego ikad, samo je nekako potpuno van fokusa i svodi se na pojedinačne borbe. Futurizacija se neminovno odvija, s tim što trenutno ide u nekom meni vrlo stranom pravcu, čini mi se da idemo ka Dubaizaciji umesto kao nečem svom autentičnom i originalnom“.

Damjan Dobrila

Eto prostora za maštarije, one su svakako bolje od zebnje i opravdanog straha, da jedan od simbola Beograda ne postane neka nova meka za kockarnice, pekare, apoteke, i klubove u kojima novokomponovani bogataši jedu špargle, pinjole i gambore, paralelno guglajući objekte koje gledaju u tanjiru.

Ako se po jutru dan poznaje, a neka „jutra“ u ovom slučaju recimo budu srušena zgrada Ikarusa u Zemunu, mnogobrojne stare vračarske kuće poput onih u Resavskoj i Mišarskoj, hotel Dom, Stari savski most, Kalemegdan (koji su u planu za neke nove fine radove), maštarije će nam i ostati jedina opcija za beg u Beograd koji više ne postoji.

Ako ste zainteresovani za putovanje kroz prošlost i budućnost ove neobične zgrade, posetite izložbu “GENEX 2389”, otvaranje je 20. februara u 19h u galeriji Kvake 22 u Beogradu.

Pavle Jakšić | Vitraž

Follow us on Instagram: https://www.instagram.com/vitrazmagazin/

Facebook: https://www.facebook.com/vitraz.net/