Ispeci pa reci – američki kolači u Beogradu

Ispeci pa reci. Sve je moguće, dok za nečim postoji strast. Pa i američki kolači u Beogradu, na našu veliku radost. Ukoliko nam nešto fali, to je raznolikost.

Mera metropole nije samo način na koji negujemo svoje, već koliko usvajamo tuđe. Gastronomija nije izuzetak, i tu su se granice davno izbrisale, pa su najbolji restorani u Moskvi tajlandski, u Istanbulu japanski. Kompletna pariska mlađa dizajnerska ekipa svaki dan je u ulici Rue Dragon na San Žermanu zaposedala Lilli’s Brownies, radnju sa nestvarnim banana hlebom i kapkejsima, dok u Njujorku odavno vlada Italija, od pica, poput legendarne “Džoove” (Joe’s), “Kod Herija” (Harry’s, u ulici Marej), gde caruje margarita, do kanolija u pastićeriji Venieros.

Već četiri godine i Beograd može da se pohvali da ima “poštene”, američke kolače, na radost sladokusaca, ali i svih onih kojima trenutno dodirna tačka sa ovom zemljom može da bude makar nešto, poput teksta, dobrog filma. Kolači su ipak kudikamo opipljivija varijanta, slađa, i da se ne lažemo – lepša. Ovaj tekst nije kamuflirani native marketing, on je omaž riziku i različitosti, jer da se ne lažemo, mi nismo sredina koja prihvata rizik.

Nova muzika, moda, ništa drugačije nije ni sa hranom. Odmah dobijete saveta šta je “sigurno”. Američki kolači, ko će to da jede? Zbog toga držite se pekara, kladionica, apoteka, ali pošto to mogu samo “odlikaši”, bolje nemojte ništa ni da pokušavate.

Ni Senki Pajić, idejnom tvorcu Ispeci pa reci, koja se usudila da sanja, nije bilo mnogo drugačije, iako je imala podršku najbližeg okruženja, a tada vam realno ništa drugo i nije potrebno. Nakon deset godina u advertajzingu, tenzija i kako ona kaže “poluizmišljenih, nerealnih problema” uradila je nešto za šta većina nema hrabrosti. Vrabca u ruci je otpustila da bi pronašla goluba, nešto što bi mogla da voli više, i što bi je više intrigiralo. San je mogao da počne.

Vitraž

Znala je da su tehnike pravljenja kolača prilično jednostavne, ali odabir sastojaka je bio izazov. Tu većina kreće da štedi, a kada na sijalicama štedite, na kraju ni od kuće ne ostane ništa.

Još uvek zaposlena, odnosila je kolegama po firmi svoje kolače, a tada su se javile i prve naznake da oni valjaju. Advertajzeri su uzvratili, širenjem lepog glasa. Ono što je Senki bilo fascinantno je da ljudi ne umeju da ih ponove. Ispeći kuki, problem? Očigledno da.

Sudbinu američkih kolača u Srbiji odredio je Senkin ukus, pošto nikada nije volela museve i kremaste kolače, čak toliko ni slatkiše. Za nju je pravi kolač onaj pošten, domaćinski, za koji nije bitno kako će da izgleda na Instagramu. Nekoliko puta je bila u Americi, a tamo su mafini, brauniji, pite, i ostali slatkiši prosto bili to. Kopkalo je zašto je većina kukija koje je probala pre prepečena, i zbog čega su toliko mali. 

Odmah je shvatila da su dva posla paralelno ziheraška varijanta koja ne donosi pobedu. Ako nisi tu nema ničega. Daje otkaz, da bi između ostalog, videla kada ljudi dolaze, kako reaguju, postoji li hemija ili ne.

Kolači

Krenuli su kolači da izlaze iz rerne. Američki kukiji, malo sofisticiraniji, svedeniji. Pa pite, brauniji, i sve po redu. Jedna stvar je ih sve objedinjavala – sastojci, koji su malo je reći važni. Nema “prezidenta”, umesto njega tu je puter sa male farme, koji po Senkinim rečima mora da ima ukus koji “šamara”. Jaja takođe dolaze sa farme, a kada njen deka ima orahe, u Ispeci pa reci jedete upravo te. Od velikih sastojaka uzima se na tržištu najbolja moguća čokolada, ali sve što može da bude lokalno, je lokalno. To vuče i poteškoće ali i čari.

Ispeci pa reci

U kukije su se prvo zaljubila deca, M&M’s pa Oreo, koji je bio velika dilema. Krem sir unutra, prilično riskantno. One who dares wins. Kukiji sa bademom imaju jedna ekstrakt koji nabavlja iz inostranstva koji im daje poseban šmek, a tu je i cappucino kuki koji nije ništa manje zanimljiv.

Sezonske pite, brauniji, banana bread. Asortiman se širio i kroz zahteve ljudi, kao na primer key lime pie. Tako je krenuo i carrot cake (koji se uz trostruko čokoladni kuki najviše prodaje), prvi takav u Beogradu. Njega jedna devojka iz Banjaluke uredno naručuje kada god neko iz Beograda ide u njenom pravcu.

Svi kolači su sa šećerom, jer ko želi kelerabu, ona je na Kaleniću. Bezglutensko brašno se teško peče, pa je kompromisno rešenje za one koji izbegavaju ovaj sastojak pronađeno u vidu peanut butter cup-a, bez glutena, koji nije pečen.

Za sada ove kolače niko nije iskopirao, što ponešto može o njima da vam kaže, ali i o pomešanim mirisima cimeta, vanile, putera…

Wes Anderson

Godinu dana pre otvaranja Ispeci pa reci izašao je film Grand Budapest Hotel. Većina je sve organski povezala, i krenulo je slikanje kutija, roze boje, koje su idejno rešenje Senkinog muža, koji je dizajner. 

Ispeci pa reci i Wes Anderson? Ima smisla, jer kolači asociraju na toplinu i dom, pogotovo ovi domaćinski. Bilo da ih jedete sa partnerom, ili da ih nekome kupujete, upletena je osim šećera emocija i pažnja. A ko je u Holivudu dao veću količinu emocija po metru filma od genijalca iz Hjustona. Scenografija je tu, samo da dođete sa nekim i podelite kolač. Čeka se samo poljubac.

Ispeci pa reci je na kraju krajeva mesto u kojem se ljudi usreće. Postoje oni koji dolaze godinama, ali i nove mušterije, kako se menja kraj. Od ekipe koja samo vikendom jede blueberry pei, to dve devojke koje dolaze na cheat day isključivo ovde. Jedna ozbiljan gurman, čovek koji putuje po svetu i ima mišljenje o svemu, jednom prilikom je Senki došao sa ozbiljnim komplimentom. “Bio sam u nekom restoranu sa Mišlenovom zvezdom, i probao brauni, ali to nije to”.

Radili su i jedno venčanje. Par je obožavao pumpkin pie i želeo je da on bude svadbena torta. Senka im je rekla da nažalost neće biti labudova i ukrašavanja, ali to njima nije bilo bitno. Kontakti ovakve vrste, posao su pretvarali u prijateljstva.

Dolaze i Amerikanci, i to sa poštovanjem. Neki i sa poslovnim predlozima, a neki poput jednog sredovečnog gospodina, sa sopstvenim plehom za Thanksgiving, koji odnosi sa pitom. Najautentičnije moguće.

Ispeci pa reci

Ovo nije bila priča samo o kolačima već i o slobodi, hrabrosti. Da li je u pitanju biznis, ili šire pantalone koje želite da obučete, previše roze jakna, start na sred ulice, potpuno je nebitno. Šlušajte Mocarta ukoliko ga volite u kolima, bez panike da će neko pomislite da se folirate. Budite ono što želite da budete, kroz posao, priču, svaki novi dan.

Sve je moguće, dok za nečim postoji strast. Pa i američki kolači u Beogradu, na našu veliku radost. Ukoliko nam nešto fali, to je raznolikost.

Vitraž

Cover 📷: Ispeci pa reci

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

https://www.instagram.com/vitrazmagazin/