bombonjera boka juniors

Bombonjera – dom Boke Juniors i hram svetskog fudbala

Legendarni stadion Boke Juniors u italijanskoj četvrti Buenos Airesa. Istorija koju je pisao i jedan Slovenac, u koju je utkano more strasti, ljubavi i ludosti.

Mitska Bombonjera, dom argentinskog fudbalskog velikana Boke Juniors u Buenos Airesu. Malo je stadiona koji imaju sličan oreol i koji izazivaju takvo strahopoštovanje. Tu ne postoji „ori se“ – Bombonjera se prosto trese, što ostavi u zabezeku i strahu sve one koji se po prvi put na njoj zateknu.

Svaki fudbalski zaljubljenik na svojoj listi želja ima zabelešku – Superklasiko, derbi Boka – River Plata, ali ne na „Monumentalu“, već baš u La Boki, delu grada, „barriu“, koji je zadržao sveprisutni italijanski šmek, koji su doneli rani doseljenici iz Đenove. Da su kojim slučajem „Juniorsi“ deo evropske Lige šampiona, padali bi ovde, makar samo na buku, i Real i Liverpul.

Pixabay

U prilog tome kako je igrati pred “La Doce”, Bokinom armijom, najbolje govore statistike o broju poraza u domaćem prvenstvu na ovom stadionu, ali i u Kopa Libertadores za 60-ak godina.

U čemu je draž stadiona, koji čak nije ni najveći u Argentini (Riverov Estadio Monumental ima kapacitet 76.000 mesta), i ne ugošćuje sopstvenu reprezentaciju redovno?

La Bombonjera je i dalje jedan od stadiona koje morate posetiti tokom života. U 2015. godini proglašen je za „najbolji fudbalski stadion na svetu“ od strane prestižnog engleskog časopisa “442”, ispred Vemblija, brazilske Marakane i Enfilda.

Nije bez razloga pokojni Dijego Armando Maradona stadion nazvao “hramom fudbala”. Bokin dom postoji već preko 80 godina, ali je i dalje zadržao jedinstven dizajn i akustiku, ostavši ikona sportske arhitekture. Ko nije uspeo da uhvati količinu strasti kroz reči, tu su mu slike da sve nedoumice otklone.

Bombonjera je impozantan, ali i elegantan prizor. Poseduje svoju mistiku, čak i kada miruje, kao malo koji drugi stadion. Italijanski pisac Alesandro Bariko je možda najbliže opisao kada je napisao: „La Bombonjera dok je prazna, uporediva je sa osećajem dok gledate voljene osobe dok spavaju”.

Ali ipak najveći gušt je kada krene ludilo. Da biste istinski cenili njene čari, morali biste da budete svedoci Boke u punom zamahu, da posmatrate plavo-žuto more na terasama, čujete zaglušujuću buku neprestanih udaraca bubnjeva iza gola, i graju koja odjekuje sa sve četiri strane. Magični trenuci kada su Dijego Maradona, Huan Roman Rikelme, Martin Palermo ili Karlos Tevez cepali mreže, nakon čijih golova su visoke žičane ograde jedva uspevale da zadrže nalete navijača u delirijumu.

Pixabay

Počeci, i vizija Buenos Airesa u očima jednog Slovenca

Sve je počelo na mestu Darsena Sur, staroj luci koja se danas zove Porto Madero. Sledi selidba u ulicu Brandsen, današnju lokaciju, gde je Boka već igrala pre današnjeg stadiona od 1924. do 1938, na prilično jednostavnom drvenom stadionu. Nakon što je Boka kupila zemljište 1931. godine, počela je da pravi planove za izgradnju novog betonskog stadiona.

Stvaranje ovako impozantnog stadiona je bio značajan podvig planiranja i zamisao jednog slovenačkog arhitekte koji je u Buenos Ajres stigao preko Italije.

Viktor Sulčić, koji je dobio mogućnost da emigrira preko Atlantika 1924. godine zbog dolaska fašističkog režima Benita Musolinija na vlast, već je tada izgradio reputaciju, projektujući nekoliko važnih opštinskih zgrada, uključujući centralne tržnice argentinske prestonice. Renesansni imidž koji je uživao u Buenos Airesu, zaokružila je i činjenica da je bio sjajan slikar, a u poznim godinama pisac i pesnik.

Pretvaranje Bokinog starog stadiona sa drvenim terasama u moderno sportsko mesto, bila je sasvim druga perspektiva, u kojoj su prepune okolne ulice i naselje zahtevale da se projekat uklopi u prostor malo veći od jednog gradskog bloka. Baš i tog razloga ovo je teren sa najmanjim dozvoljenim dimenzijama po Fifinim pravilima – 105m × 68m.

Pixabay, deo grada La Boca

Sulčić se pozabavio tim fundamentalnim pitanjem tako što je jednostavno gradio, skoro pod pravim uglom u odnosu na površinu za igru, održavši strukturu kroz obilatu – i za to vreme novu – upotrebu armiranog betona, i sve to na manje od 4 kilometra od Plase de Majo i dva kilometra od San Telma, prestonice noćnog života.

Unsplash, San Telmo

Bombonjera kroz vreme

Bombonjera je zvanično otvorena 25. maja 1940. prijateljskom utakmicom između Boke Juniors i San Lorenca (2-0). Glavni akter i ovog, i prvog zvaničnog meča protiv Njuels Old Bojsa bio je Rikardo Alarkon, strelac tri gola.

Stanovnicima La Boke, okruženim raznobojnim lavirintima drvenih i limenih kuća u lučkom kvartu Buenos Ajresa, pridružio se džin od hiljada tona cementa.

Usledio je završetak drugog nivoa stadiona, dok je treći segment konačno izgrađen između 1951. i 1953. godine. U tu čast odigran je prijateljski meč sa splitskim Hajdukom, koji je završen rezultatom 1-1. Upravo je ova tribina najakustičnija i najstrmija, tu ko se slučajno saplete u nekom stampedu, može samo da se pomoli da je stadion dupke pun, i da nema kuda da ode.

“Boka” se umalo preselila na novi stadion sa preko 100.000 planiranih sedišta 1970-ih, ali politička i ekonomska previranja su završila tek započetu izgradnju i tešku megalomaniju.

Četvrta strana, koju su dugo krasile samo lože i obelisk), nije izgrađena zbog nedostatka prostora i stambenih zgrada prekoputa. Čak ni i u eklektičnom Buenos Airesu postoje neka pravila gradnje, gde sa novcem ne možete baš sve (kao u Beogradu recimo), čak ni kada ste Boka.

Pixabay

Ipak, uz velikodušnu nadoknadu, par stanara je prihvatilo predlog vođstva kluba i predsednika Maurisija Makrija, pa je 1996. Bombonjera dobila i dorađenu četvrtu tribinu, više kao kulisu, znatno manju od ostale tri, u koju se uklopljene lože, deo za novinare, muzej i kancelarije. Slikari Romulo Masio i Perez Celis dekorisali su spoljašnje zidove stadiona. Ipak zbog stanovnika današnje ulice Del Valle Iberlucea, koji su odbili da prodaju svoje domove Bombonjera nikada nije niti će imati željenu simetriju, ali joj ostaju beskonačnost i šarm.

Ime

Na španskom, La Bombonera znači „Kutija čokolade“, a poreklo ovog imena potiče takođe od arhitekte stadiona Viktora Sulčića.

Sulčić je, povodom svog rođendana, dobio na poklon kutiju čokolade nakon čega je kartonski omot nosio na sastanke sa drugim arhitektama i inženjerima koji su učestvovali u izgradnji stadiona kako bi im pokazao da je kutija veoma slična stadion koji su projektovali. Legenda kaže da je arhitekta nosio jedan takav na sastanke nakon što je primetio da njegov dizajn koji prkosi gravitaciji ima neverovatnu sličnost.

Stadion je dva puta zvanično preimenovan, prvi put 1986. godine kada je “Boka Juniors” postao stadion Kamilo Sičero, u čast predsednika pod čijim mandatom je stadion izgrađen, a drugi put, 2000. godine, u današnje ime Alberto J. Armando, kao počast njihovom predsedniku sa najdužim stažem. Ali ostala je Bombonjera, kao što će uz dužno poštovanje velikanima Aleksandru Nikolići i Rajku Mitiću, u srcima navijača i dnevnoj komunikaciji zauvek ostati i “Pionir” i “Marakana”.

Budućnost

Već duži niz godina prave se planovi za restauraciju postojećeg ili izgradnju novog stadiona. U čast originalnog arhitekte stadiona, spomenutog Slovenca Viktora Sulčića napravljen je projekat “Esloveno”pre sedam godina koji bi stadion proširio za 20.000 mesta i 50 novih VIP loža.

Veći kapacitet je danas nasušna potreba, jer postojeći od 50-ak hiljada nedovoljan za klub koji ima milione navijača širom Argentine. Članske karte, jedina garancija redovnog pohađanja utakmica kod kuće, zatvorene su godinama i po svojoj vrednosti i retkosti slične su onima koje izdaju Grin Bej Pekersi u NFL-u. Privilegija je od 2020. godine postala još posebnija i nedostižnija.

Esloveno Oficial, Boca Juniors

Iza tih srećnika sa pretplatnim kartama, ide niz od više od 100.000 “pridruženih članova”, navijača koji plaćaju umanjene mesečne članarine za puku priliku da podignu kartu koju punopravni članovi iz nekog razloga ne mogu da iskoriste.

Pristalice su žestoko privržene svom klubu, čak i sa pozicija sa kojih ne bi smele. Puka sugestija bivšeg predsednika Danijela Angelija da bi nova Bombonjera mogla da se gradi dalje od uglova ulica Brandsen, Iberlucea i Aristobulo del Vale i Roka železničke pruge naišla je na široko rasprostranjeno ogorčenje, što je plan momentalno stavilo ad akta.

Novi šef Horhe Amor Amel, koji je pobedio na Bokinim izborima u decembru sa Rikelmeom kao potpredsednikom na listi, podržao je projekat “Bombonera 360”, koji bi dovršio prekinuti prsten stadiona uz zadržavanje njegove terase, povećavajući kapacitet na 75.000.

Rani pregovori sa stanovnicima koji bi morali da prodaju svoju zemlju, međutim, nisu uspeli: „Sreli smo se nekoliko puta i nikada nismo postigli dogovor“, nedavno je izjavio predstavnik stanara. Jedino je La Boka iznad Boke.

Unsplash, Buenos Aires

Bokine frustracije su, međutim, muzika za uši fudbalskih romantičara koji ne bi želeli ništa više nego da ovo kultno mesto ostane netaknuto. Nesavršenosti Bombonjere su ono što je čini drugačijom, od klimavih tribina do reda boksova koji čine improvizovani četvrti segment stadiona, koji je tokom istorije bio domaćin bezbroj takmičenja i utakmica, a na kojoj je Huan Roman Rikelme fudbaler sa najviše odigranih mečeva (206).

A kada su golovi u pitanju, tu je “neprikosnoveni kralj” Martin “Loco” Palermo, sa 125 postignutih golova (ukupni rekorder sa 236). Oproštaj Dijega Armanda Maradone 2001, okupio je na ovom stadionu niz fudbalskih legendi i boema, kakav nikada više neće biti viđen, to je verovatno bio i najlepši omaž ovom zdanju.

Kakva god budućnost bila, istorija će nastaviti da se piše, i da se prenosi sa kolena na koleno. La Boka je to, ne samo čedo Buenos Airesa, već i većeg dela Argentine.

Vitraž | Pavle Jakšić

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

Instagram: https://www.instagram.com/vitrazmagazin/