Cosa Nostra – sicilijanska mafija (01)

Prvi deo feljtona o Koza Nostri, tajnom društvu stvorenom u 19. veku. “Prava moć nikad se ne dobija, ona mora da se uzme”.

Sicilija je kao ostriga: kada pokušate da je otvorite i dodate limun ona se zatvara, spazmatično steže. Fatalistički čuva sebe. I svoju tradiciju. Modernizacija bez promena. “Treba menjati sve da se ne bi promenilo ništa”, pisao je slavni Sicilijanac Tomazi de Lampeduza. 

Svi su vekovima nadirali s mora. Grci, Arapi, Normani, Francuzi, Španci, Austrougari, Đuzepe Garibaldi… Sicilijanci su sa obala terani u bekstvo prema brdima unutra. Unutrašnjost, stegnuta planinama, afričkim vrućinama i ispucalom sasušenom zemljom je ta koja živi u sećanjima i mistično čuva tradiciju. Odbija da se pokori. Priznaje samo sebe. I familiju. Sicilijanci nisu verovali ni jednoj vlasti. Postalo je pravilo da vlast treba odvojiti od privatnih poslova.

Ako se “Hrist zaustavio u Eboliju”, kako je o tom gradu južne provincije Bazilikate pisao Karlo Levi u kasnije filmovanim memoarima, onda je Antihrist produžio dalje, do Sicilije.

“Prava moć nikad se ne dobija, ona mora da se uzme”, jedan je od slogana Koza nostre, Naše stvari, tajnog društva stvorenog u 19. veku. Uspostavljen je sistem u kome su ljudi Koza nostre pokušavali da posreduju upravljajući farmama za račun zemljoposednika, dok su siromašnim, potčinjenim Sicilijancima ponudili zaštitu, stabilnost i ponos. Utemeljena na lokalnom nasleđu, ne samo da je nudila štit pred strancima, već je pružala osećaj pripadništva familiji. 

Nije neobično da je Sicilija porodila ovu ruralnu kriminalnu organizaciju koja je duže od veka i po bila najmoćniji mafijaški klan sveta. Iznikla među seljacima, Naša stvar ih je zastupala na njihov način. Bila je utemeljenija od španske kraljevske kuće koja je Sicilijom vladala sve dok Garibaldi maja 1860. nije krenuo u pohod sa svojih “hiljadu”. 

Oko porekla Koza nostre vladaju nedoumice. Brajan Frimantl, autor svojevrsnog ekspozea o organizovanom kriminalu Evrope pod nazivom “Oktopod”, smatra da je Naša stvar počela kao odbrambeni savez seljaka koji su se suprotstavljali opresiji feudalnih gospodara. Na Siciliji tvrde upravo suprotno: prvi mafiozi bili su gabelotti, feudalni posrednici koji su od seljaka prikupljali porez, držali ih pod kontrolom i čuvali imanja kada su latifundisti bili odsutni.

Tokom 19. veka, kako se Italija postepeno ujedinjavala, Mafija je evaluirala u kriminalnu organizaciju. Poštuje samo svoja pravila i ignoriše tuđa. Ulazak u drušvo “ljudi od časti” značio je gotovo isto što i pristup veri. Opredeljenje za čitav život. Bez penzionisanja. Inicirani u članstvo – isključivo sicilijanski muškarci – zaklinjali su se na vernost ritualnom, na krvi datom zakletvom ćutanja, omertom. A Parola d’onuri vali sangu, Reč časti vredna je krvi. Omerta znači “sposobnost biti muškarac”, biti disciplinovan i samokontrolisan pod svim vrstama pritisaka. 

Rik Porelo u knjizi “Uspon i pad Mafije Klivlenda” opisuje šira značenja omerte: “Ko god da se obrati poretku protiv svog zemljaka je ili budala ili kukavica. Ko god ne može da se brine o sebi bez policijske zaštite je i jedno i drugo. Kukavički je izdati prekršioca pravde, čak i ukoliko je prekršaj bio protiv tebe. Okasnelo je i podlo da ranjeni čovek oda ime svog napadača jer će, ako se oporavi, on prirodno biti taj koji će se osvetiti. Ranjenik svom napadaču mora da kaže: ukoliko budem živeo, ubiću te, ukoliko umrem, oprošteno ti je”.

Omerta i Vendetta

Kršenje omerte podrazumeva smrt.  Ovčija glava pred vratima je znak da je Koza nostra presudila. Posao se tada prepušta likvidatorima. Vendetta – osveta – postala je sicilijanska forma pravde. Zločini su lična stvar, ostavljena vendeti, ne vlastima. 

Organizacija je preuzela ideje tradicionalističke familije i njene hijerarhije. Na čelu porodice je “kum” koji upravlja lokalnom Mafijom. Svi “kumovi” odgovaraju samo jednom capo dei tutti capi (sicilijanski ‘u capu di ‘i capi) koji je ranije obavezno živeo u sicilijanskoj prestonici, Palermu. Prvi ispod njega je Capo bastone. Contabile je odgovoran za finansije.

Caporegime ili Capodecima obično upravlja grupom od desetak ili više sgarrista, vojnika Mafije ispod kojih su oni u rangu piciotto. Termin Giovane D’Onore rezervisan je za saradnike Mafije (korumpirane političare, policajce) i za sve one koji ne mogu da budu članovi jer im otac nije Sicilijanac ili Italijan.

Kao što se u duboko patrijarhalnoj familiji Sicilije apsolutno poštuje otac, padre, respekt je prenet i na padrina, kuma. Mogao je da bude seljak, komunalni radnik, bankarski službenik, komercijalista, agronom, sitni preduzetnik, vozač – što najčešće i jeste – ali padrone je ulivao strah i štitio sve.

Strah je do te mere duboko ukorenjen, da likvidatori Koza nostre svoj posao po ulicama i barovima obavljaju ne trudeći se da maskama prekriju lica. Kada policija dođe na uviđaj, niko ništa nije video, niko ništa nije čuo. “Tvoja ćerka je mala, pazi na nju”, tipična je poruka odvraćanja. Mafijina ubistva nemaju svodoke. “Dobra je osoba ona koja vidi i ćuti”, kažu Sicilijanci. “Ne znam ništa, nisam video ništa, nisam bio tamo, a ako sam bio, onda sam spavao”. 

Surovost je jedna od ključnih poluga uterivanja straha. Iako su se ubistva na javnim mestima poslednjih godina proredila, ne znači da obračuna klanova nema. Tišina koja ih post festum okružuje samo dokazuje u kojoj je meri Koza nostra sastavni deo sicilijanskog života.

Dijego Jajeti je jedan od notornih hitmena koji se pokajao i danas živi pod zaštitom policije. Kada su ga svojevremeno pitali koliko ljudi je ubio, zastao je. Ne zbog pokušaja da nešto demantuje ili da se pravda, već zbog – zagubljenog računa: “Hmm, da vidim. Neke sam ubio ja, za druge sam dao naređenja. Neke sam ja počeo a drugi dovršili. U nekim slučajevima posao sam obavio zajedno sa braćom. Bilo ih je, zaista, toliko, da ne mogu da se setim”. Osuđen je za 27 ubistava.

 Cupola je vrhovno telo odlučivanja Koza nostre. Njen Politbiro ili Cosa Nostra Holding. Telo koje je od 1957. reprezentativni mehanizam za konsultacije nezavisnih mafijaških familija koje odlučuju konsenzusom. Italijanski izraz za klanove Mafije je cosca, što znači srce artičoke. Svi listovi vezani su za srce.

Mafija je imali svoju teritoriju, kodove i hijerarhiju, državu u državi. Prirodno je da su želeli neku svoju tajnu uniformu. Pre pola veka, svi muškarci Sicilije nosili su kačket, ali “ljudi od časti” nosili su ga na svoj poseban način. Kačket bi mogao da bude podignut ili spušten, da zaklanja ili otvara oči, da njegov obod bude ravan ili uvrnut. Sve je imalo svoje značenje: položaj, pristup, namere. Identifikacija je pomagala opstanku. Coppola storta, zgužvan kačket od braon štofa, postao je nadimak za mafioze koji su ulivali strah i poštovanje. 

Pokazalo se da je Koza nostra bila dovoljno žilava da preživi napade tokom ere fašizma, kada je Benito Musolini preko svog sledbenika Ćezare Morija 1920-ih i 1930-ih neuspešno pokušavao da je razbije (nije slučajno da je Koza nostra pružila podršku saveznicima kada su se na Siciliju iskrcali 1943).

OD POZORIŠNE PREDSTAVE DO GLOBALNOG KRIMINALA

Koza nostra je pre svega kultura življenja, raširena kroz različite segmente društva. Mašina sposobna da funkcioniše u svakom sektoru, na svakom novou, gde god postoje putevi akumulacije moći i profita. Ono što je razlikuje od drugih, čisto kriminalnih organizacija po svetu, je način na koji je ugrađena u socijalno tkivo, kontrola koju ima nad ekonomijom, društvom i njegovim institucijama. 

cosa nostra
FBI photo of organized crime boss and ”La Cosa Nostra” leader Charles ”Lucky” Luciano. (Photo by National Archive/Newsmakers)

Karakterišu je dve ključne osobine: borba za kontrolu teritorije – kao njena unutrašnja komponenta, i njena spoljna komponenta zasnovana na odnosima sa svetom politike, biznisa i finansija. Bez njih, bila bi snažna gangsterska banda, ali ne i moćna i duboko ukorenjena organizacija. 

Koza nostra je uvek pokušavala da se predstavi kao Sicilija. Da manipuliše njenim simbolima kako bi dva pojma postala nerazdvojna. Mnogi pisci i sineaste su se upecali. Jedan član vlade u Rimu svojevremeno je iznervirao mnoge sunarodnike rekavši da je Koza nostra nešto s čime će Italijani uvek morati da žive. Kada se žalio da “pica” i “Mafija” ne bi trebalo da budu jedini svetski sinonimi 60 miliona Italijana, Silvio Berluskoni nesumnjivo je odabrao dva prava izraza, iako Italijani tvrde da Mafija ne postoji i da se radi o terminu koji su izmislili Amerikanci. 

Ipak, izraz Mafija najčešće se direktno vezuje za Koza nostru, sindikat sicilijanskih kriminalaca iz više desetina “koski” – organizacija – koje mahom po liniji porodičnih klanova okupljaju 5.000 ljudi i nekoliko puta veći broj saradnika i simpatizera.

Poreklo reči Mafija je neizvesno. Jedna etimološka teorija kreće od 9. veka, kada su Sicilijoma vladali Arapi. Potčinjeni Sicilijanci tražili su spas u izbeglištvu, a izbeglica se na arapskom kaže “mafia”. Ima ih koji tvrde da je pojam izveden iz arapske reči “mahdža” (hvalisanje, razmetanje). Drugi veruju da je nastala 1282, u vreme francuske invazije Sicilije, kada se uzvikivalo “Smrt Francuskoj je poklič Italije”, Morte Alla Francia Italia Anela, skraćeno MAFIA. Nova reč je po ovoj teoriji vremenom na ostrvu dobila značenje “muškosti”.

Autor Istorijskog rečnika italijanskog žargona Ernesto Ferero tvrdi međutim da arapski koreni ne mogu da se dokažu. Ferero se obrušava i na mit sicilijanskog porekla Mafije ukazujući na mnoštvo starih reči sa čitavog Apeninskog poluostrva koje opisuju socijalno, ekonomsko i političko poreklo fenomena: Mafia je u Toskani opisivala siromaštvo onih koji su živeli ili bili prisiljeni da žive od kriminala; u Pizi je izraz zmafera označavao aroganciju; u severnom regionu Veneta zmafaro je bila reč za prevaru; u Torinu se kao mafio opisivala neuglađena, u sebe zatvorena, ćudljiva i preka ličnost.

Svi istraživači se slažu da se Mafija u svom savremenom značenju prvi put pominje 1863. u komadu I mafiuzi di la Vicaria (Mafiozi Vikarije) koji je napisao i u Palermu prvi put izveo Đuzepe Rizoto. Predstava je na veoma slikovit i realističan način opisivala život sitnih kriminalaca u sicilijanskom glavnom gradu.

Pojam Mafija je u jednom zvaničnom dokumentu premijeru imao dve godine kasnije, 1865, u izveštaju prefekta Palerma Filipa Antonija Gvaltijera ministarstvu unutrašnjih poslova: “Na Siciliji ova reč označava kompleks malih udruženja, povezanih zakonima tajnosti i ‘omerte’, koja primenom primitivnih oblika pravde prete da zamene institucije države”. Neposredno pre nego što je ubijen, sudija Đovani Falkone je rekao da je retko upotrebljavao reč Mafija da bi označio organizaciju sa Sicilije, a češće je koristio u njenom najširem značenju.

Reč Mafija prvo je uhvatila čvrste korene i u Americi 1920-ih, posebno u vremenima prohibicije, potom je postala kolektivni pojam koji označava četiri italijanske kriminalne organizacije – Koza nostra, napuljska Kamora, ‘Ndrangeta iz Kalabrije i Sakra korona unita (Ujedinjena sveta kruna) regiona Pulje, da bi danas izraz Mafija bio sinonim svetskog kriminala od ruske Organizacije, kolumbijskih kartela droge, kineskih trijada, japanskih jakuza do četiri italijanska kartela čija se imovina procenjuje na više od 1.000 milijardi dolara. 

Nastaviće se….

Boško Jakšić | Vitraž

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

https://www.instagram.com/vitrazmagazin/