Mateo Mesina Denaro – lice i naličje krvoločne sicilijanske mafije

Svet i dalje bruji o odlasku lica kriminala koje oslikava sve ono čega se običan svet u toj margini društva najviše i plaši. Beskrupuloznost, hladnokrvnost, gramzivost, nemilosrdnost. Sve oličeno u jednom čoveku, najtraženijem beguncu Italije 1993, i jednom od deset najmoćnijih kriminalaca na svetu prema magazinu Forbs.

Mateo Mesina Denaro, vođa sicilijanske mafije Koza Nostra, preminuo je 25. septembra ove godine, što je kraj njegove poslednje životne sage koja je otpočela hapšenjem na Siciliji pokraj jedne privatne klinike 16. januara iste godine, tačno 30 godina nakon što je uhapšen njegov prethodnik Salvatore Toto Riina, „capo di tutti capi“. Gradić Kastelvetrano u blizini Trapanija na Siciliji. Prvi zabeleženi istorijski zapisi i građevine datiraju iz 12. i 13. veka. Ali nije po tome postao poznat. Tu se 26. aprila 1962 rodio jedan od najvećih sicilijanskih bosova.

Ko je Mateo Mesina Denaro?

Malo toga je imao zajedničkog sa stamenošću i konzervativizmom Tota Riine ili Bernarda Provencana. U Kastelvetranu još pamte kako je jurio “poršeom” duž mora i osvanjivao u lokalnim barovima. Za stolom šampanjac i devojke. Na ruci “Roleks”, pantalone “Versaći”, svilena marama. U kolima uvek dva mitraljeza.

Bogatstvo je stekao trgujući drogom. Prijatelji su ga zvali “Dijabolik” po crtanom junaku koji su osmislile sestre Anđela i Lućana Đusani.

Embed from Getty Images

Ali, za razliku od filmskog Dijabolika, Mesina Denaro nije bio kriminalac-džentlmen. Voleo je da puca. I da ubija. I da davi. Rivalu Vićencu Milazu zadavio je trudnu ženu u trećem mesecu, nakon što je prethodno ubio njega. U odsustvu je već zaradio kaznu doživotnog zatvora za najmanje 50 ubistava.

“Sam sam popunio groblje”, poverio se jednom prijatelju, kasnijem pentitu.

Forza Italia, stalna sprega politike i mafije

Njegov otac, Čičo, bio je jedan od najvećih likvidatora provincije Trapani. Ljubitelj umetnosti i arheologije, mirno je više od dve decenije živeo pod senkom moćne sicilijanske familije latifundista, porodice bivšeg senatora Antonija D’Alija iz stranke Forca Italija.

Mateov uspon ka vrhu Koza nostre počinje kada je don Čičo bio prisiljen da pobegne u ilegalu. Sin ostaje kao regent klana iz Trapanija, da bi tokom 1998. i zvanično postao njen kapo. Te godine telo don Čiča pronađeno je u jednoj reci. Mateo, tada već u bekstvu, uspeva da u Giornale di Sicilia objavi nekrolog iako je kvestura zabranila okupljanje na sahrani.

Njegovi su ga se plašili i obožavali, kako već dolikuje istinskom bosu. Lo siku, mršavi na lokalnom dijalektu, pokazuje talenat i za klasičnu disciplinu koja je decenijama pomagala opstanku Mafije: određuje ljudima za koga da glasaju. Na izborima 1994, tvrde pentiti, naredio je: “Glasajte za Forca Italiju”.

Da je tada uhvaćen, Mateo bi se svakako našao na procesu Omega, prvom masovnom izlasku mafioza Trapanija na sud zbog više od 70 ubistava tokom rata klanova 1980-ih. Ili bi se, možda, i on našao na slobodi kao sedmorica ubica osuđenih ranije na doživotnu robiju. Pušteni su, greškom. Prema rekonstrukciji slučaja, apelacioni sud u Palermu zakasnio je sa zahtevom da im se posle žalbi produži pritvor. Vrata zatvora tako su im otvorili, a otvorili su i neugodna pitanja koja se tiču ili efikasnosti italijanskog sudstva ili spoljnih uticaja.

Mafijaški uspon preko bombaških napada

Posle hapšenja Tota Riine i Leoluke Bagarele koji je preuzeo upravljanje klanom iz Korleonea, Korleonezi su izveli seriju terorističkih napada napada na turistička znamenje Rima (Piazza San Giovanni), Milana (Via Palestro) i Firence (Via dei Georgofili) u kojim je stradalo deset osoba, uz desetine povređenih. Čak su i delovi čuvene galerije Ufici pretrpeli štetu. Iza bombaške kampanje krio se Mesina Denaro, kao najautoritativniji planer.

Javnost je bila ogorčena. Ubistvo tužioca Đovanija Falkonea i Paola Borselina prelilo je čašu žuči i nemoći.

I Sicilija se usudila da izađe na demonstracije protiv Mafije. Formirana je i nova stranka, La Rete (Mreža) sa glavnim ciljem borbe protiv kriminala i korupcije.

Koza nostra je čekala mir, a u periodu od 1994-1996 Denaro se krio u selima Aspra i Bageria sa svojom saputnicom Mariom Mesi. Neizdrž je i dalje bio tu, pa je sa njom otputovao u Grčku sa lažnim dokumentima. Čisto da slana voda spere krvave ruke.

Falkone, Borselino, Wikipedia

U međuvremenu taktika Koza nostre je promenjena: odustalo se od spektakularnih ubistava javnih ličnosti koje su policiju provocirali da uzvrati. Teror i česta ubistva više su izraz slabosti nego snage. Mafija je napustila frontalni sukob sa državom. Povukla se da zaleči rane zadobijene izjavama pentita i hapšenjima svojih bosova. Povukla se kako bi se reorganizovala.

Vladavina i pad

Mesina Denaro najbolje se snašao u periodu tranzicije Koza nostre od sezone pokolja i eksploziva u vremenima Tota Riine do površinskog mirovanja pod Provencanom. Riina ga je uključio u “Superkozu”, grupu koji sačinjavaju “ljudi od časti” upoznati sa svim velikim tajnama Koza nostre.

Provencano mu u početku nije bio naklonjen. Njegovi kandidati bili su neki drugi „mladi lavovi“ Pjetro Aljeri, Benedeto Spera i veliki likvidator Nino Đufre (svi su završili u zatvoru). Vrhovni bos prihvata ga kasnije u svoj klan, čak mu omogućava da se krije u Palermu.

Embed from Getty Images

Kada je Provencano 2006. uhapšen Denaro je češto provejavao kao naslednik, a zvanično, tek kada je uhapšen njegov protiv kandidat Salvatore Lo Pikolo godinu dana kasnije. To što Mateo Mesina tada nije jednoglasno prihvaćen, govorilo je o promenama koje su vremenom nastajale. Mafija je postajala sve više federacija, a manje autoritarna država. Čine se da su mnoge države krenule obrutim procesom.

Za sve to vreme Denaro je imao svoj „legalni“ biznis. Udeo u supermarketima na Sicliji i maslinjacima. U međuvremenu „dete je poraslo, osamostalilo se“. Koliko?

Godine 2008. italijanske vlasti konfiskovale su oko 700 miliona evra kralju sicilijanskih supermarketa Đuzepeu Grigoliju. Istraga je zaključila daje je Denaro znao „do poslednjeg zareza račune Grigolijevih supermarketa“.

Dve godine kasnije policija je zaplenila kompanije, vile, prodavnice, vozila u vrednosti od 550 miliona eura građevinskom magnatu Rozariju Kašu, koji je za njega prao novac. Kada tome dodate 200 miliona zaplenjenih od takođe građevinca Frančeska Pekore, dolazimo do cifre od 1,4 milijarde evra. Ali to nije bio kraj. Godine 2010. zaplenjena je 1.5 milijarda evra od sicilijanskog biznismena Vita Nikastrija. Krug je počeo da se sužava, a cifre su odlazile u nebesa.

Šta je sa ostalim poslovima, slamaricama, tragovima koje organi reda nisu nanjušili? Kome nije jasno koliko je mafija zaista snažna i moćna, sada verovatno jeste.

Slobodan pad nastavljen je i hapšenjem Denarovog brata Salvatorea u operaciji „Golem 2“. Mesini Denaru kraj doduše nije bio suđen godinu dana kasnije, kada je na njega izvršen neuspešan atentat. Godine 2013. uhapšena je i njegova sestra Patricija, a 2018. je osuđena na 14 godina robije.

Godine 2014. na red su došli maslinjaci u Trapaniju. Konfiskacija ovog mediteranskog tečnog zlata delovala je kao neki vid apostolskog siromaštva u odnosnu na prethodne cifre – nekih 20 miliona evra.

Nastavile su da se gomilaju optužnice, ali i dokazi. Ceo Kastelvetrano se gotovo godišnje pretresao, a siromašna Sicilija je konačno mogla da shvati gde su joj novci, pa je i 2018. godine od biznismena Karmela Pitija konfiskovana 1,5 milijarda evra. Pogađate, blizak Mesini, i da, prao mu je novac.

Godine 2021. javno su objavljene prve zabeležene glasovne poruke Denara, kao i video snimak, i to na sigurnosnoj kameri u oblasti Vale dei Beliće. Iste godine vlasti su proglasile poteru, koja je ispostaviće se završena nepune dve godine kasnije.

Embed from Getty Images

U momentu hapšenja, imovina Mesine Denara procenjena je na više od četiri milijarde evra. Dovoljno za neke nove škole, puteve, veće plate. Za Siciliju koja ekonomski decenijama ne gleda u priličnop udaljena leđa severa. Dovoljno bi bilo u uređenim društvima, u kojima postoji pravda i pravosuđe.

Nekada pravda kasni, kao i u Italiji, ali je bitna tendencija, na kraju i epilog. Koliko „Denara“ postoji širom sveta koji nikada neće biti uhapšeni, uz prećutnu saglasnost i saučesništvo država? I koliko će dece zbog te činjenice ostati gladno?

Pavle Jakšić | Vitraž

Follow us on Instagram: https://www.instagram.com/vitrazmagazin/

Facebook: https://www.facebook.com/vitraz.net/